Pariz – tragovi pogleda

Tko ne umije životom napučiti svoju samoću,
neće ni usred užurbanog mnoštva znati ostati sam.
C.Baudelaire

 

 

Davno sam slikama kao tragovima pospremila poglede pariških dana.  U sigurnosti tišine, čuvale su  moje osjećaje, mirise i okuse za jedno vrijeme sjećanja kada će ga ispuniti, kada će zaboravljeni pogledi ponovo oživjeti i snagom slika, u vremenu za to izabranom, pričati svoju priču.
Dugo su vremena šutnjom samo meni pričale zaustavljene trenutke. Ali…….

sada čujem priču iz novih, obojanih, ne više crno-bijelih  slika. Čudno, priča je slična: studentska,vedra, mladenačka, živahna,  puna boja, glazbe i okusa. Razlika je samo u tome  što je dijeli  jedna cijela nova mladost. Ne smeta, dobro se razumijemo, mladost i ja, moja kćer i ja.
Kako i ne bismo, kad  smo se obje oduševljavale: raznolikošću života koji buči po ulicama, šetnjom uz Seinu i štandove pariških prodavača, uličnim umjetnicima u čijem društvu se zaboravi vrijeme, čudom od  Eiffela, parkovima, večernjim pogledom na Notre Dame, ljupkim mirisnim i slatkim trgovinama, francuskim prozorima i prekrasnim građevinama, stanicama metroa i…… dahom koji izaziva nostalgiju za povratkom jer ne može se to ispričati, to treba doživjeti (kaže ona na kraju). Treba doživjeti:

Katedralu jednog duha

što u tami pronosi svjetlo

i izgleda tako pariški.

Seinu koja vodi svoj život

nekad uz boeme, a danas uz ležaljke

ali uvijek uz ljubav, otključanu ili zaključanu, kako vam drago.

Njega koji je parao nebo i oči Parižana

ali je otvorio vidik

Pariza i

Pariza i

Pariza.

Vidik do umjetnosti obrubljen redom i pitanjem:

može li se u gužvi ona doživjeti?

Umjetnosti ima i izvan gužve gdje boje čistoćom oblikuju pogled.

Ili gdje pogled u oblicima traži put.

Jedan put krede u ruci pronađen je u gradu

koji mijenja svoja lica, na trenutak daleka,gotovo neprepoznatljiva,siva,

pa opet bliska, prepoznatljiva,

slatka,

slana,

i na kraju ipak sjajna.

Budi se nostalgija za povratkom, ali tu se naši svjetovi ipak razilaze. Za mene je to nostalgija Pariza i mladosti, za nju nostalgija Pariza i šarenog života…
Ipak, na kraju, uživamo u izvrsnom okusu sira!
S okusom u ustima,  nadam se povratku.