Budeš li o meni mislio dobro,
postat ću još bolji.
Phil Bosmans
I premda savijen, nalazi put do svjetla.
Slušam i čitam od školskih kolega o razočarenju, nezahvalnosti, nerazumijevanju i sve češće o malodušnosti. I mislim: “Ništa čudno za ovo vrijeme i ovaj prostor, pa i ja znam to osjećati.”
A onda, u nedjelju, svjetlo se pojavi tako izravno i obasja me neočekivanom snagom, poput sunca što se uspavanom jutru otkriva.
Slučajni susret nakon trinaest godina s mladim čovjekom u bijeloj polo majci, kulturnog ophođenja i s osmijehom na licu koji otkriva zadovoljstvo.
Dugi stisak ruke i riječi koje su poput bujice krenule želeći nadoknaditi vrijeme između.
Tragovi misli 