Pogled na srednjovjekovni dvorac okružen maslinama i vinogradima, u svijest neodoljivo priziva slike sunčane Toscane. Možda je to bila nostalgična potreba sretno povezana s američkom čežnjom za europskom poviješću, kojom je četvrta generacija vinara talijanske obitelji Sattui odlučila prije 15 godina izgraditi dvorac-vinariju i smjestiti ga u dolinu na drugom kraju svijeta.
Napa Valley – danas je svjetski poznata dolina vinograda, smještena sjeverno od San Francisca, koja poput Toscane, s kojom je rado uspoređuju, ima svoju umjetnost.
U tom bogatom prostoru u kojem i ime Napa (ime rijeke, grada i doline), prema indijanskom, znači “obilje” , umjetnost je vino, a vino umjetnost pa se svi razgovori vode o vinu i uz vino, bez obzira slušate li o povijesti kraja, razgledavate jednu od 400-tinjak vinarija ili kušate vino dvojeći se koje biste kupili.
Nekim vinarima dovoljno je samo ime da vas privuku, drugi vas pozivaju da se iz balona divite ljepoti doline, dok vam treći uz vino nude razgledavanje dvorca.
Vinarija Castello di Amorosa, vjerna replika toskanske utvrde-dvorca iz 12. stoljeća zadovoljava znatiželju brojnih Amerikanaca za vječno privlačnom Italijom.
Šetajući dvorcem zaboravite u kojem se dijelu svijeta zapravo nalazite dok vam na kraju ne ponude uz vino i razne druge suvenire spretno upakirane u nostalgični okus Italije. Poruka je jasna: “Kušajte i pijte ili možda, opajajte se – dodao bi ovdje Baudelaire, ali svakako kupite!”
Ima nešto opojno lijepo u toj dolini, u njenim bojama i mirisima, u malim gradićima po mjeri čovjeka u kojima se nudi mirniji i ugodniji život u udobnim, jednostavnim kućama,zelenih,uređenih okućnica, zarađenih na- pornim radom.
Vinska priča počela je sredinom 19.st. kada je otvorena prva vinarija, a postala širom poznata 100-tinjak godina poslije. Velike zasluge za to pripadaju i vinaru našeg podrijetla, Miljenku Grgiću čiji Chardonnay 1976.god. pobjeđuje na degustaciji u Parizu. Bila je to prva pobjeda kalifornijskih vina i početak uspona američke vinske doline koja konačno gubi kompleks Francuske.
Napa Valley je danas poljoprivredno područje namijenjeno uzgoju vinove loze, no površine pod vinogradima ipak se kontroliraju kako bi se sačuvala biološka raznolikost. Svijest o potrebi zaštite doline dovela je i do odluke o ograničenoj urbanizaciji čime je povećana i kvaliteta življenja (naravno, i cijena nekretnina). Trend zdravijeg i odgovornijeg odnosa prema okolišu primjetan je u sve češćem organskom i biodinamičkom uzgoju vinove loze kao i organskom uzgoju hrane čiji je izbor u trgovinama odličan (i ne tako skup kao što je kod nas).
Na tragu tog trenda je i pokret pod sloganom: “Kupujmo proizvode iz kruga od 100 km!”, kojim se potiče prodaja viška poljoprivrednih proizvoda, od kojih mnogi dolaze iz kućnih vrtova. Svakog petka u mjesecu prodaju se na malom sajmu, vrlo dobro posjećenom, bez obzira na bogati status stanovnika doline.
Šetajući prostorom koji reljefom podsjeća na dijelove Dalmacije, teško se bilo oteti mislima kojima je jasno da bi i mnogi naši prostori mogli biti ovako uređeni i bogati kada bi bilo dostatno volje i pameti.
A kojem se vinu bilo teško oteti? Pa, može se reći, odličnom okusu Zinfandela, po prvi put kušanog vina, proizvedenog iz biodinamičkog uzgoja (Grgich Hills Napa Valley, 2007.).
Odličan post. Sad mi je jasno odakle balon koji je dugo bio avatar urednice 🙂
Hvala ti. Dugo je trebalo da se otkrijem 🙂