Messnerov “Muzej u oblacima”

U mehaniziranom svijetu priroda je postala
pribježištem, mjestom za kontemplaciju,
koje ima uzvišenu moć preobrazbe.
V.Peale

Sigurno ima puno mjesta na svijetu sa spektakularanim pogledom, ali vjerojatno malo mjesta u prirodi, a još manje muzeja na 2181.m nadmorske visine do kojih se dolazi cestom. A tada: “Bože, kakva ljepota! ” Pogled punog kruga  na vrhove i vrhove i opet vrhove, bojom stopljene s nebom.
Licem u lice s njima, negdje između još nedodirnutog, sanjivog neba i već  ishodane  zemlje, otkriva se pravo mjesto susreta ljudi i planina.

Pogled u daljinu,

To je srce Dolomita u Italiji, vrh Monte Rite ( 2181.m) na putu između Cortine d’Ampezzo i Pieve di Cadore. S njega se pruža pogled na 72% najviših vrhova na svijetu (Monte Civettu, Marmoladu, Monte Pelmo,  Toffanu… ) proglašenih 2009. god. svjetskom prirodnom baštinom.

i još dalje,

preko vrhova sve do ..

Muzeja u oblacima – “Museo nelle nuvole” – najvišeg muzeja u Europi nastalog 2002.godine. Ideju stvaranja muzeja u Alpama (kojih do sada ima pet)  osmislio je i realizirao poznati talijanski i svjetski alpinist Reinhold Messner kao “mjesto susreta ljudi s planinama i sa samima sobom”. Prekrasna ideja!

plakati muzeja u Alpama

unutrašnjost muzeja

Muzej je smješten u obnovljenoj vojnoj utvrdi iz 1. svjetskog rata  u kojoj se nalazi zbirka slika, fotografija, opreme i različitih materijala koji dokumentiraju razvoj alpinizma u Dolomitima.
Izvan muzeja, vraćanje pogledima, dubokom disanju, planinarskom domu i neopisivo ukusnom ručku na solidnoj nadmorskoj visini koja množi eritrocite.

nadmorska visina Doma

Planinarski dom Monte Rite

Prije silaska, nezaobilazna igra slagalice u kojoj se dodirujemo s ljudima različitih svjetova, a da se ni ne vidimo.

Igra slagalice

Tako nevidljivi, ostavljamo energiju koja nas snagom kamena drži na okupu visoko, visoko iznad naših malih svjetova.

A naš mali svijet u sjeni Monte Rite, koji nam je tih dana bio dom, jedan je ljupki stari gradić Cibiana di Cadore koji svojim muralima priča priču. Moja  priča započinje ovako, a vaša?

Bijaše to jednom davno …

kada se živjelo teško,

u trošnim kućama s tugom na zidu.

Ali djeca, kao djeca, tuzi su dodavala osmijeh i

zamišljala da se možda iza nekih vrata jedan novi ljepši svijet stvara…