˜
˜
˜
Već dugo nije u javnom prostoru izgovoreno i napisano toliko riječi o odgoju.
Kada bi one odražavale stvarnu zainteresiranost i brigu SVIH koji bi svojim djelovanjem trebali nositi odgovornost za ukupnost odgoja djece i mladih, a ne samo jednog njegovog dijela, onda bi to unijelo novi entuzijazam i u moje pedagoško iskustvo.
Ovako, budući da me u to nisu uvjerili, ostaje mi da zaključim:
- naravno da ćemo nastaviti poučavati djecu zdravoj prehrani i pripremi tradicijskih jela, dok gledamo kako nas sve više preplavljuje loša, uvozna, procesirana hrana, a umjesto doručka i ručka brza hrana, brzo dostupna,
- naravno da ćemo nastaviti poučavati djecu opasnostima koje nosi klađenje bez obzira što raste broj kladionica i bez obzira na iskustva nekih drugih, loše odgojenih, kako se preko velikog odmora u obližnjoj kladionici može zaraditi barem za piće,
- naravno da ćemo nastaviti poučavati djecu opasnostima koje alkohol može prouzročiti njihovom mozgu u razvoju i onda kada im se za nekoliko kupljenih piva nudi jeftinija ulaznica ili im se poručuje kako nogomet nikako ne može ići bez piva,
- naravno da ćemo ih poučavati odgovornom spolnom ponašanju dok ih reklame uvjeravaju kako sex i zabava najbolje prodaju proizvode pa zašto ne i njih,
- naravno da ćemo ih poučavati vrijednosti učenja i znanja i onda kada vide da obrazovani i odgovorni roditelji i isto takvi učitelji zbog toga ne žive niti malo bolje,
- …..
I pitam: “Koliko izvanredno jak i stabilan mentalni, emocionalni, moralni kapacitet trebaju imati roditelji i učitelji da sve to dobro odrade?”
Što ako nemaju toliki kapacitet? Misli li netko od onih koji imaju moć da trebaju imati i odgovornost da donošenjem i provođenjem zakona oblikuju društvene uvjete koji će, ako ne olakšati, onda barem ne otežavati, posao roditeljima i učiteljima?
Što ako imaju potreban kapacitet i uspiju? Hoće li društvo dočekati te mlade, zdrave, odgovorne, stručne, kritične…. ljude raširenih ruku jer oni nisu puki konzumenti i njima se ne može manipulirati?
Zaista, tko se sve treba mijenjati?
Tragovi misli 
Nisam roditelj, pa ne mogu suditi, ali iz mojih zapažanja čini mi se da kad roditelji nemaju ,,izvanredno jak i stabilan mentalni, emocionalni, moralni kapacitet”, onda nastupi odgojna politika poznata kao ”radi dušo što god ti hoćeš”, ne misleći kako će djeca koja nisu naučila razlikovati dobro od lošeg jednog dana postati odrasli ljudi koji to isto neće znati razlikovati.
Nisi roditelj, ali dobro zapažaš (u što sam se već uvjerila), a to je vrlo dobar preduvjet dobrog roditeljstva.