Lijeni učenici – dijagnoza jednostavna?

21cdavis.blogspot.com

ne9˜˜

n˜

“Zašto ne učiš?” – bio je čest upit učenicima.
“Lijen sam.” – znali bi odgovoriti.
“Kako znaš da si lijen?”
“Rekli su mi roditelji.“

˜

˜

Pregledavajući “draft” postove koje sam započela i nikada dovršila, zapnem za  tekst o lijenim učenicima i odmah promislim, zašto baš za taj?
Naravno da nije slučajno jer čini se da između “virtualne” mene i teme lijenosti postoji izvjesna poveznica  (datum posljednjeg posta) i očito je došlo vrijeme da “draft” i sebe odlijenim.

U svojoj školskoj praksi nebrojeno sam puno puta čula od roditelja, a dijelom i od učitelja kako zaključuju: “Mogao bi on/ona to puno bolje kada bi se više potrudio.” , “Da malo više uči, uspjeh bi bio daleko bolji.”, “Da joj je više stalo do uspjeha, potrudila bi se.” i sl.

Terapijska uloga pisanja

˜

Kako je dobro imati papir ispred sebe.
Ne pita ništa, a prima sve.
Blizak, prijateljski, zaštitnički.

˜

˜
Vrlo koristan i zanimljiv tekst “Pisanjem do iscjeljenja” objavljen na blogu Matrix world asocirao me na iskustvo iz školske prakse u kojem je upravo pisanje poslužilo u terapijske svrhe.

Naime, dječak koji je pohađao 3. rezred počeo je pokazivati promjene u ponašanju. Bio je uočljiv povećani motorni nemir, teškoće koncentracije i povećana impulzivnost koja se tijekom nastave manifestirala kao često upadanje u riječ učiteljici i učenicima. Na upute i upozorenja učiteljice pozitivno je reagirao, ali je to uvijek kratko trajalo jer svoje ponašanje nije mogao voljno kontrolirati.

Bilo je očito da dijete treba pomoć jer svako odstupanje od uobičajenog ponašanja treba privući pozornost odraslih.

Očekivanja učitelja i postignuća učenika

Svjesno poučavamo ono što znamo.
Nesvjesno poučavamo ono što jesmo.
M.Bratanić

 

velebitski jaglaci

Očekivati sutra kišu ili sunce, u stvarnosti neće utjecati na to kakvo će biti vrijeme, ali očekivati da će učenik postizati dobre ili loše rezultate, može zaista utjecati na njegovo postignuće.

Primjer učenika koji je “procvjetao” zagrijan suncem, zahvaljujući novoj učiteljici s povjerenjem u njegove sposobnosti, dokazao mi je utemeljenost rezultata brojnih istraživanja. Ona nam poručuju kako u jednakim uvjetima, učenici prema kojima učitelji pokazuju pozitivna, ali realna očekivanja, imaju više šansi za uspjeh.

Što su učiteljska očekivanja?

Očekivanja učitelja u odnosu na  postignuća učenika, su u suštini, osobna predviđanja o učenikovim mogućnostima za postizanjem uspjeha. Temelje se na opažanju učenika i na poznavanju činjenica o njemu. Formiraju se prilično brzo početkom godine i u značajnoj su mjeri stabilna. U skladu s njima, učitelj nesvjesno oblikuje svoju komunikaciju  prema učeniku, pa njene karakteristike u kontinuitetu odnosa prema učeniku utječu i na njegova postignuća.

Roditelji i učitelji u prvom razredu

Obećate li da nećete vjerovati svemu što dijete kaže da se dogodilo u školi,
ja ću obećati da neću vjerovati svemu što kaže da se dogodilo u kući.
Nepoznati autor

Zašto mandarine? Jesen je. Plodovi prirode, plodovi suradnje, plodovi...

U prvi razred ne kreću samo djeca, kreću i njihovi roditelji, a kreću i učitelji sa svakom novom generacijom. Početak pred svih stavlja nove izazove ispunjene  brojnim očekivanjima, katkada realnim, a katkada nerealnim.
Potpuno je nedvojbeno da uspješna suradnja roditelja i učitelja direktno utječe na dijete u svim aspektima njegova školskog života, međutim, malo koristi imaju obje strane od samog upućivanja na suradnju kada znamo da to nije dovoljan uvjet njene uspješnosti.
Zašto?
Iako su i roditelji i učitelji uvjereni da u svojim postupcima prema djeci polaze s istim ciljem jer sve što rade „rade za djetetovo dobro“ i sve što kažu „kažu u interesu djeteta“, istina je da unatoč dobrim namjerama ima nerazumijevanja i nezadovoljstva na obje strane.
Kako to pokušati prevladati?
Roditelji i učitelji kao odrasle osobe imaju odgovornost za ostvarivanje suradnje na dobrobit djeteta, posebno danas kada im društvo ni na koji način ne olakšava i tako zahtjevan posao. Odgovornost  u ovom slučaju podrazumijeva i dobru volju za međusobnim razumijevanjem i osvješćivanjem barem glavnih pretpostavki uspješne komunikacije (“barem glavnih”- zato što je komunikacija vještina koja se izgrađuje i pretpostavlja proces).

Mali koraci u veliku školu ili djeca u prvom razredu

Učitelj koji šeće u sjeni hrama, među učenicima,
ne daje od svoje mudrosti, nego od svoje vjere i svoje ljubavi.
H.Džubran

 

Prijelazom „praga“ osnovne škole počinju prvi koraci u dugi proces koji snažno utječe na razvoj svakog djeteta. Odrastanje od 7.-14. godine predstavlja period njihova najintenzivnijeg tjelesnog, psihičkog i moralnog razvoja koje se značajnim dijelom odvija i u školi, pa ona postaje važnim mjestom njihova potvrđivanja,izgradnje samopoštovanja i slike o sebi.
Možda dramatično, ali u naravi realno,  američki autor opisuje utjecaj školskog života na razvoj djece i njihovu sliko u sebi: „Škola ne samo da predstavlja pozornicu u kojoj se odigrava drama odrastanja, već okuplja najkritičniju publiku na svijetu – vršnjake i učitelje. Tu, licem prema njima, učenici se stalno podsjećaju na svoje propuste i ograničenja ili na svoje uspjehe i mogućnosti“ (prema D.Hamachek,2003.)

U kakvom su odnosu početci školovanja, slika o sebi i školski uspjeh?