Blagodat života

U noćima nemira, kada je plavo jutro svitalo umorno, s dahom izgubljene svježine i ponavljajućim mislima, svijest je prepoznavala samo jednu potrebu, potrebu za snom.
Dubokim, mirnim, opuštajućim snom.
Prepustiti mu se bez straha, ući u sigurnost zaogrnutu mirom, zaštitničkim snom, snom do buđenja. Biti bez riječi, bez zvukova, bez lica poznatih i nepoznatih. Biti u tišini noći kad tišina opušta, biti u mraku kad mrak nužnošću svjetlost ne priziva. Biti, a ne znati, sve dok nas novo jutro okrijepljene ne prepozna i ponudi svježinu nedodirnutog dana na jasnom putu prema još jednoj snenoj noći.