Kad djeca opravdavaju roditelje….

Dojmljivo samotan.

˜

Ovih dana dojmio me susret s bivšim učenikom, sada srednjoškolcem koji je došao u svoju “staru” školu tražeći razgovor koji je nekada vrlo uporno odbijao. U tom dolasku prepoznala sam njegovo sjećanje na razumijevanje koje je imao tijekom osam godina i koje mu je očito puno značilo, mada to onda ni na koji način nije pokazivao.

Vidno usamljen sa svojim problemima u školi, na moje pitanje o tome ide li mama na informacije i zna li kakva je situacija, on odgovara:” Priznajte, škola nije baš blizu pa ne stigne na informacije!” (škola je udaljena 20-tak minuta hoda, ali i kada je bila udaljena svega tri minute, mama nije stizala na informacije).

“Gdje spavaju djeca?” ili djetinjstvo moje i tvoje

Što nam može ispričati slika jednog djeteta i njegove sobe? A tek slike brojne djece i njihovih soba ili “soba” iz različitih krajeva svijeta?

Sigurno sve ono što smo u stanju na njima vidjeti, iz njih iščitati ili se o njima pitati.

Dong (9) iz Kine. Sobu dijeli s roditeljima i sestrom.

Jasmine (4) iz SAD-a. Sobu "dijeli" s lentama s brojnih izbora ljepote.

Na ovu  izvanrednu ideju, da odgovarajući na pitanje “Gdje spavaju djeca?”, napravi dokumentarno-edukativni foto esej o djeci širom svijeta došao je fotograf James Mollison. Naravno, kako to obično biva, prisjećanje na važnost koju je njegova soba imala za njegovo odrastanje bilo je ključno za rađanje ideje.

Oblikovanje prije rođenja

„Još nerođeno dijete doslovno se
kupa u majčinom glasu.“
Ludwig Janus*

Vrijeme početka.
Početak neke godine, nekog vremena, nekog  života.

Nedavno pročitani članak autorice Katharine Kramer, zanimljivo naslovljen: “Doživljajni prostor u majčinoj utrobi”, po tko zna koji put izazvao je u meni divljenje prema čudu stvaranja života i novim spoznajama koje otkrivaju na koji način prvo ljudsko prebivalište oblikuje  njegovo kasnije življenje.

Svi znamo da se roditelji iščekivanjem pripremaju za dolazak djeteta, ali znamo li kako se  još nerođena djeca pripremaju za svijet koji ih očekuje?
Vjerojatno se sjećate utišavanja glasova ukućana da se usnulo novorođenče ne probudi? Zbog čega? Iz kojeg je svijeta došlo? Zar je došlo iz svijeta tišine?

“Odgoj kreposne djece u svijetu bez vrijednosti”

Nema drugog mjesta na kojem bi se mogao
stvarati čovjek, osim obitelji.
Margaret Mead

"...Zvjezdano nebo nad nama, moralni zakon u nama." - Kant

˜

˜

Izazov razmišljanju kojeg  je svim čitateljima uputio američki autor Robert Shaw, dječji i obiteljski psihijatar, u svojoj knjizi Epidemija popustljivog odgoja, knjizi za koju se usuđujem ustvrditi da je za današnje vrijeme pedagoška biblija.
Izazov, koji u našem vremenu i prostoru gdje “moć i novac kradu dobrotu, odgovornost i brigu za dobrobit drugih” (prema Shaw) nije ništa manje aktualan nego u američkom.
Sasvim sam sigurna da su tim razmišljanjem danas zaokupljeni mnogi brižni roditelji koji se trude odgajati svoju djecu tako da sutra budu dobra, pristojna bića koja pridonose zajednici. Međutim, ne mogu a da se ne zapitam, jer tome svjedočim, koliko puta im se negdje, u nekoj tamnoj strani svijesti pojavi sumnja u to kako će se u budućnosti snalaziti moralna, poštena, marljiva i iskrena djeca. Hoće li imati snage ustrajati na svojim moralnim vrlinama i hoće li uspjeti u ovom svijetu?
Vrati li im se misao nakon toga u svijetlu stranu svijesti s odlukom kako tu nema dvojbe, kako je ne može ni biti jer je izbor sasvim jasan.

Mali koraci u veliku školu ili djeca u prvom razredu

Učitelj koji šeće u sjeni hrama, među učenicima,
ne daje od svoje mudrosti, nego od svoje vjere i svoje ljubavi.
H.Džubran

 

Prijelazom „praga“ osnovne škole počinju prvi koraci u dugi proces koji snažno utječe na razvoj svakog djeteta. Odrastanje od 7.-14. godine predstavlja period njihova najintenzivnijeg tjelesnog, psihičkog i moralnog razvoja koje se značajnim dijelom odvija i u školi, pa ona postaje važnim mjestom njihova potvrđivanja,izgradnje samopoštovanja i slike o sebi.
Možda dramatično, ali u naravi realno,  američki autor opisuje utjecaj školskog života na razvoj djece i njihovu sliko u sebi: „Škola ne samo da predstavlja pozornicu u kojoj se odigrava drama odrastanja, već okuplja najkritičniju publiku na svijetu – vršnjake i učitelje. Tu, licem prema njima, učenici se stalno podsjećaju na svoje propuste i ograničenja ili na svoje uspjehe i mogućnosti“ (prema D.Hamachek,2003.)

U kakvom su odnosu početci školovanja, slika o sebi i školski uspjeh?

Snaga prvih dodira majke i djeteta

Ako postoji sjećanje na rajske trenutke djetinjstva
sve životne teškoće lakše se prolaze.

Ishodišna točka svake osobne životne priče jest obitelj. Obitelj je sigurno utočište u kojem se dijeli i uči život. Uči se radovati, tugovati, davati, primati…. Uči se postajati ljudsko biće.
Mnoge nijanse kojima su danas obojani naši doživljaji sebe i svijeta davno su dodirima odabrale najvažnije osobe u našem djetinjstvu – naši roditelji.

U snazi njihovih prvih dodira leži snaga našeg života.

Zalog djetinjstva

Nebo mora započeti na zemlji
tamo gdje ljudi postaju prijatelji i
gdje se prenosi dobrota.
Phil Bosmans

Zahvalna sam za sva dobra što su mi udijeljena, za blagost i toplinu prvih dodira što utrli su put sigurnosti mojoj.
Zahvalna sam za pružene poglede koji su me razumjeli bez riječi, za bliskost koja je imala snagu utjehe svake tuge, snagu misli što radosti donose.
Zahvalna sam ljubavi, suputnici darovanoj, što zaštitu mi pruža.
Zahvalna sam svakom trenutku u kojem dobro dobrim mogu dati.

 

“Djetinjstvo je životno razdoblje u kojem u nama (najčešće) prevladava moć da se prema životu i ljudima obraćamo s povjerenjem, da smo otvoreni – i nakon mnogih rana iznova otvoreni – plemenitoj zbilji koja se okuplja oko riječi: dobrota. Naš je pogled jednostavan i po tome širok. Još ga nije suzilo ono što nazivamo iskustvom. Obdareni sposobnošću za idealiziranje, u djetinjstvu se osposobljavamo za idealizam. Za ideale. A upravo po idealima dolazimo u priliku u pozitivnom smislu mijenjati svijet, mijenjati i ne samo naše životne okolnosti.”

Stjepan Lice