For those who come to San Francisco
Be sure to wear some flowers in their hair
If you come to San Francisco
Summertime will be a love-in there.
Scott McKenzie “San Francisco”
Kada mi se za to pruži prilika, volim uživati u dinamičnim gradovima koji prijatno bučno pronose život svojim ulicama. Njihova me buka ne umara, njihovo mi mnoštvo ne smeta. U njima mi koraci ne posustaju jer duh pogledom otkriva uvijek nove izazove.
Bilo je ljeto, bila je glazba, bila je ugodna svježina oceana u zraku, bio je San Francisco. Mladenački živ, duhom bogat, životom ispunjen.
Grad u kojem, gotovo u jednom danu, možete kupiti lijepe porculanske zdjelice od stare Kineskinje koja ne govori engleski i vjerojatno nikad nije izašla iz svoje četvrti, možete popiti sjajan cappuccino u talijanskom kafiću s fotografijama Rima i izmijeniti nekoliko rečenica na talijanskom, možete umiriti pogled u jasnim linijama japanskog Tea Gardena ili opustiti korake na sasvim američkoj, pacifičkoj plaži.
San Francisco okupira sva vaša osjetila, osobito ako se kao i mi usudite dovesti autom do središta, parkirati i upustiti se u istraživanje korak po korak, korak po korak….
Ulaz preko Bay Bridge-a u grad zgusnut na poluotoku između zaljeva i oceana pa polaganom šetnjom od brežuljka do brežuljka kroz različite svjetove.
U središtu, kozmopolitski svijet “brendovskih imena” u impozantnim građevinama nudi prekrasna dizajnerska rješenja svega što možete zamisliti, a iznenađujući, neočekivani svijet oazica nudi prave trenutke dnevnog odmora.
Korak od središta, iza Zmajevih vrata, najveća kolonija Kineza izvan Kine i pravo mjesto da dobijete sliku kako izgleda napučeni svijet ili što se sve potrebno i nepotrebno u njemu proizvodi.
Osebujno šarenilo u kojem se hrana izmjenjuje sa suvenirima, red ribe i voća s redom slonovače i žada, pa se u trenutku pitate pripadaju li prekrasni sušeni morski konjici hrani ili suvenirima. Hrani, naravno!
Izvan Kineske četvrti i središta grada izgleda kao da odjednom nedostaje ljudi. Nema gužve i šetnja postaje mirnija. Pogledi se nižu.
Brežuljci se izmjenjuju sa svojim lijepim, razigranim fasadama u:
Poneki pogled je običan, čist, dugačak. No i među običnim, uvijek se nađe nešto što ga privuče skladnošću i uvjeri vas kako upravo raznolikost čini šarm grada, nudeći iza ugla uvijek neka druga lica.
U sjevernom dijelu grada, u zaljevu, svijet koji podsjeća na prošlost. Iza jedrenjaka i parobroda, na otočiću, stoji Alcatraz, svjedok burnih godina kada se za San Francisco govorilo da je najopasniji grad na svijetu, grad u kojem se brzo živilo i brzo umiralo.
Tako nepojmljivo sadašnjem ugođaju grada, ugođaju opuštene šetnje ili užitku koje subotnje jutro donosi mnogima koji preplave Golden Gate park – sftravel.com/ggpark.html
Park u kojem u punom smislu pulsira život. U jednom prostoru priroda potaknuta ljudskom rukom prožima umjetnost, glazbu, sport, zabavu, misao, znanje, ljepotu, mir…
Konzervatorij cvijeća, botanički vrt, glazbena pozornica, japanski čajni vrt, muzej likovne umjetnosti i najveći i najmoderniji prirodoslovni muzej na svijetu – Academy of Science – apsolutno fascinantno www.calacademy.org
U mnoštvu ili u osami, ugodno je.
Neke pronađene mostiće nije lako prijeći, ali kada se prijeđu, nagrade vas.
Neke mostove se lako prelazi, sretnije u jednom smjeru nego u drugom, ali valja reći: “Vrijedilo je prijeći.” Vrijedilo je sačuvati slike i prisjetiti se doživljaja.
Prisjetiti se otkrivanja lica ljudi različitih kultura i stilova, izgleda i osmijeha, lica njihovih kuća, stara i nova, siva i obojena, lica njihovih parkova, opuštajuća i poželjna, lica njihova duha i života.
Možda se posreći prijeći još jednom.
Uživala sam u šetnji San Franciscom s tobom. Ne izgleda nimalo zastrašujuće kako je prikazivan u nekim filmovima. Ne znam bih li se usudila ići autom u samo središte grada, ali bih sigurno prošetala brežuljcima i prešla nekim mostovima.
Nadam se da ćeš gostovati kod nas na Putopisima s ovim opuštajućim tekstom i krasnim fotkama.
Draga urednice, hvala na komentaru i pozivu. Vrlo rado.
Nisam napisala kako je vožnja do i po San Franciscu iznimno ugodna bez obzira na priličnu gužvu,ali u toj gužvi nitko ne trubi, nema nervoze, nema agresivne vožnje i prometna se pravila poštuju. To je i meni omogućilo da bez panike, s planom grada mogu navoditi, precizno i bez GPS-a. Na kraju smo se uvjerili da su naši strahovi, koji nisu bili mali,posljedica filmova a ne realnosti.
Dakle, zaista nije zastrašujuće.