Zašto pišem?
Misli i doživljaji nižu se brzinom koja često sugerira površnost i zaborav bez obzira koliko im se protivila (osim kada je to vrlo korisno). Pisanje je zato dobar način “prisile”da se zaustavi i domisli barem dio doživljenog koji se toga čini vrijednim i možda usput podijeli s prolaznicima kada se za to uspije ukrasti vremena. Razmišljajući o svrsi pisanja, često bih se prisjetila kako je A.B.Šimić davnih godina (1920.-1921.) u svom “Blogu” Dnevniku to lijepo objasnio: “Pisati misli je svakako bolje nego samo misliti misli. Pisanje misli sili da se preciznije misli, napisana misao pred nama stoji čvršće nego dok je držimo na pameti. Ako hoćemo napisati misao onda je trebamo misliti do kraja, a ne samo da je započnemo ili tek dopola, dok nam glavno ostaje nedomišljeno….” Zašto Djetinjstvo, zašto Inspiracije, zašto Misli?Djetinjstvo i sve oko njega bilo je dio mojeg odrastanja, mojeg roditeljstva, a trajno je dio moje profesije, Inspiracije (impresije- jer nemaju pretenziju putopisa) prirodom i novim prostorima motiviraju me i ispunjaju, to zahvaljujem mom životnom suputniku Igoru, a Misli – mislima ne mogu pobjeći, njima se igram s vremena na vrijeme. Ako pri tome mislima dotaknem nečije djetinjstvo kroz roditeljstvo da dobije inspiraciju, bit će mi drago.
Tragovi misli 
@agnes, dotaknuli ste mene, moje djetinjstvo i roditeljstvo. I roditelji i djeca su mi stalna inspiracija 🙂
Ništa nije slučajno :-).Vaši putopisi bili su moj prvi poticaj.
Djetinjstvo i roditeljstvo sam malo zanemarila,ali se uskoro vraćam toj temi i jako me raduje što i taj dio dijelimo.
Draga Agnes, samo te obavještavam da si dobila nagradu na Inspiraciji, pa te molim da mi na prozor.u.dom@gmail.com pošalješ svoje podatke!
POzdrav!
Maja
Blog sa dosta poučnih sadržaja, svaka čast.
Pozdrav
Hvala Ana! Čini se da smo na sličnoj misiji u kojoj su djeca naš poticaj pa možemo zajedno dijeliti korisne misli i druge dobre stvari.
Pozdrav