˜
“Posljednjeg dana stvaranja Bog je poželio okruniti svoje djelo i stvorio je Kornate od suza, zvijezda i daha,” zaključio je G.B.Shaw misao kojom turistički vodiči danas predstavljaju Nacionalni park.
˜
“Posljednjeg dana stvaranja Bog je poželio okruniti svoje djelo i stvorio je Kornate od suza, zvijezda i daha,” zaključio je G.B.Shaw misao kojom turistički vodiči danas predstavljaju Nacionalni park.
Barzo se staraju sva dobra činjen’ja
Ako ne imaju česta ponovljen’ja.
Petar Hektorović
˜
˜
Podne je. Vrući lipanjski dan, izdvojen i na brzinu zaustavljen u pokušaju da se uhvate slike hvarskoga Staroga Grada.
U sjeni Tvrdalja, dvorca pjesnika Petra Hektorovića vrijedi neko drugo vrijeme, sporije, tiše i ugodnije. Nastavi čitati
Pogled na srednjovjekovni dvorac okružen maslinama i vinogradima, u svijest neodoljivo priziva slike sunčane Toscane. Možda je to bila nostalgična potreba sretno povezana s američkom čežnjom za europskom poviješću, kojom je četvrta generacija vinara talijanske obitelji Sattui odlučila prije 15 godina izgraditi dvorac-vinariju i smjestiti ga u dolinu na drugom kraju svijeta.
Napa Valley – danas je svjetski poznata dolina vinograda, smještena sjeverno od San Francisca, koja poput Toscane, s kojom je rado uspoređuju, ima svoju umjetnost.
U tom bogatom prostoru u kojem i ime Napa (ime rijeke, grada i doline), prema indijanskom, znači “obilje” , umjetnost je vino, a vino umjetnost pa se svi razgovori vode o vinu i uz vino, bez obzira slušate li o povijesti kraja, razgledavate jednu od 400-tinjak vinarija ili kušate vino dvojeći se koje biste kupili.
Nekim vinarima dovoljno je samo ime da vas privuku, drugi vas pozivaju da se iz balona divite ljepoti doline, dok vam treći uz vino nude razgledavanje dvorca.
For those who come to San Francisco
Be sure to wear some flowers in their hair
If you come to San Francisco
Summertime will be a love-in there.
Scott McKenzie “San Francisco”
Kada mi se za to pruži prilika, volim uživati u dinamičnim gradovima koji prijatno bučno pronose život svojim ulicama. Njihova me buka ne umara, njihovo mi mnoštvo ne smeta. U njima mi koraci ne posustaju jer duh pogledom otkriva uvijek nove izazove.
Bilo je ljeto, bila je glazba, bila je ugodna svježina oceana u zraku, bio je San Francisco. Mladenački živ, duhom bogat, životom ispunjen.
Grad u kojem, gotovo u jednom danu, možete kupiti lijepe porculanske zdjelice od stare Kineskinje koja ne govori engleski i vjerojatno nikad nije izašla iz svoje četvrti, možete popiti sjajan cappuccino u talijanskom kafiću s fotografijama Rima i izmijeniti nekoliko rečenica na talijanskom, možete umiriti pogled u jasnim linijama japanskog Tea Gardena ili opustiti korake na sasvim američkoj, pacifičkoj plaži.
Kad smo s juga u kojem još ima jesenjih boja, krenuli put sjevera i to u vrijeme Adventa, upustili smo se u potragu za onim ugođajem kojeg slikama nude stare čestitke i slikovnice.
Zasićeni komercijaliziranim i profaniranim Adventom koji se prodaje u trgovačkim centrima, a istroši prije nego blagdani i dođu, poželjesmo vidjeti što je to drugačije u salzburškom Adventu. Što to hladni prostor srednjovjekovnog, baroknog grada pretvara u topli duh nadolazećeg Božića.
Kada nas je Salzburg dočekao utopljen u mirisima cimeta, jabuka, bora, punča i toplog vina bilo je jasno da nas laganim koracima unosi u ugođaj jednog drugog svijeta.
“Jest kamen, ali jeste i riječ,
jest zemlja, ali jeste i nebo,
jeste materija, ali jeste i duh,
jest krik, ali jeste i pjesma,
jest smrt, ali jeste i život,
jest prošlost, ali jeste i budućnost.”
Mak Dizdar
Milijunima godina priroda je ledenim silama oblikovala prostor koji nam se danas nesebično nudi da iz njega uzimamo pohranjenu snagu života.
Beskrajno mnogo umirujućih pogleda, beskrajno mnogo inspiracija, beskrajno mnogo potreba da se zadrže trenutci i udahne energija granitnih stijena.
Dolina Yosemite u gorju Sierra Nevade, Kalifornija. Ljetno promjenjivo vrijeme. Kristalno sunce, opasno tmurni oblaci i kiša mijenjali su se nepredvidljivom brzinom. U istom danu atmosfera vedrine i atmosfera zebnje u pogledu na gromovima opustošena stabla.
Priroda ima svoj ritam i naša dva predviđena dana boravka tek su kapljica u danima kojima traje, pa zašto bi marila.
Zato je dobro doživjeti vlast prirode u njenom prostoru i osjetiti poštovanje.
S poštovanjem prema prirodi, generacijama su taj prostor nastanjivali Indijanci plemena Ahwahneechee, sve do 1851. godine kada su ih Europljani prognali. Godinama zaboravljeni, tek od nedavno počinju ponovo živjeti u svom prostoru na drugačiji način, preko svojih prekrasnih rukotvorina.
Zahvaljujući njima, ali i onima koji su ga još davne 1890. god. prepoznali i sačuvali, danas možemo šetati zaštićenim svijetom svjetske prirodne baštine. Pa, krenimo!
Tko ne umije životom napučiti svoju samoću,
neće ni usred užurbanog mnoštva znati ostati sam.
C.Baudelaire
Davno sam slikama kao tragovima pospremila poglede pariških dana. U sigurnosti tišine, čuvale su moje osjećaje, mirise i okuse za jedno vrijeme sjećanja kada će ga ispuniti, kada će zaboravljeni pogledi ponovo oživjeti i snagom slika, u vremenu za to izabranom, pričati svoju priču.
Dugo su vremena šutnjom samo meni pričale zaustavljene trenutke. Ali…….
U mehaniziranom svijetu priroda je postala
pribježištem, mjestom za kontemplaciju,
koje ima uzvišenu moć preobrazbe.
V.Peale
Sigurno ima puno mjesta na svijetu sa spektakularanim pogledom, ali vjerojatno malo mjesta u prirodi, a još manje muzeja na 2181.m nadmorske visine do kojih se dolazi cestom. A tada: “Bože, kakva ljepota! ” Pogled punog kruga na vrhove i vrhove i opet vrhove, bojom stopljene s nebom.
Licem u lice s njima, negdje između još nedodirnutog, sanjivog neba i već ishodane zemlje, otkriva se pravo mjesto susreta ljudi i planina. Nastavi čitati
Gdje ćete naći ljepotu i
kako ćete je naći
ako ona sama nije vaš put
i vaša vodilja?
H.Džubran
Postoje mjesta, koja jednom doživljena, imaju snagu uvijek novog nadahnuća. To su mjesta u kojima sam zavidjela sebi na svakom koraku i pogledu koji mi se nudio da ga utisnem u sebe kao trajni bljesak željenog sjećanja.
Čudesna je moć prostora u kojem ljudska ruka slikarskom nježnošću oblika dopunjuje čistoću darovane prirode. Oaza je to ljepote u kojoj ocean susreće bjelinu pijeska, zelenilo borova i bajkovitom maštovitošću načinjene kućice da bi nudile sklad poezije i života.
Bljesak sjećanja ljeta 2008. zove se Carmel by the Sea.
Nastavi čitati