˜
˜
˜
Godinama je početak školske godine jedna od glavnih medijskih vijesti. U njoj posebno mjesto uvijek zauzimaju djeca koja prvi put kreću u školu. Nedvojbeno je to za njih i za njihove roditelje važan događaj koji ih emocionalno jako zaokuplja, međutim način na koji su roditelji počeli, prvom danu škole u prvom razredu, pridavati važnost zapravo potiskuje njegovo pravo značenje.
Toga dana roditelji imaju potrebu dokumentirati svaki dječji korak u školi i učionici. Bljeskaju fotoaparatima i snimaju kamerama dok mali prvaši pokušavaju gledati za njih pripremljenu priredbu, poslušati prve riječi i upute svoje učiteljice i doživjeti učionicu u kojoj će boraviti. Promatrajući ih, lako bi se moglo pomisliti kako je veliki privilegij ići u školu i stjecati znanje i kako će roditelji i u danima koji slijede s istom zainteresiranošću pratiti učeničke korake.
No, kako bi rekao Cesarić, kada “nestane sve te čarolije” s nevjericom primjećujemo poneke neukoričene knjige, bilježnice bez imena, zaboravljene domaće radove, zaboravljen pribor ili pak mnoštvo nepotrebnog pribora i dodataka koji im odvlači pozornost. Možda se to događa zato što su roditelji sve to prečuli dok su bili zaokupljeni “škljocanjem”.
Dan polaska u prvi razred ipak je samo prirodan korak na putu dječjeg odrastanja, a ne nekakvo čudo od kojeg se pravi predstava bez dovoljno razmišljanja o sadržaju. Djeci treba primjerena svakodnevna roditeljska briga za njihov školski život od koje će rasti i razvijati se i uz koju će onda s vremena na vrijeme rado pogledati fotografiju svog prvog školskog dana.
Tragovi misli 
Komentiraj