Znamo li put?
˜
“Obrazovanje dostojno tog imena je u osnovi obrazovanje karaktera. Škole se ne bave samo stvaranjem dobrih učenika, nego i stvaranjem dobrih ljudi.”
M.Bauer
˜
U posljednje vrijeme, odgojenost i obrazovanost – dva poželjna cilja većine školskih sustava, sve intenzivnije zaokupljaju moje profesonalno razmišljanje. Ne brine me događa li se to zbog stečenih godina ili promatranja globalizacijskih procesa, ali me brine sve veće zaplitanje što jasnije pokušavam o tome razmišljati.
U kakvom su odnosu odgoj i obrazovanje i na temelju čega mnogi drže da postoji pozitivna korelacija među njima, kada svakim danom svjedočimo kako mnogi visokoobrazovani pojedinci (profesionalci) svojim nemoralnim (neodgojenim) ponašanjem ugrožavaju ljudska prava i dostojanstvo mnogih?
Što danas znači imati kvalitetan školski sustav i kakva dobra od njega u budućnosti možemo očekivati?
Umjesto odgovora nameće mi se sve više pitanja, a nedavno pročitani podatci o Finskoj samo su dodali još više upitnika. Evo i zašto?
Prvi, većini poznati podatak vezan za Finsku odnosi se na njen školski sustav koji predstavlja primjer kojemu treba težiti (Finci ga uz Nokiu drže svojim brendom!). Između ostaloga, to je zato što finski učenici postižu izvrsne rezultate na međunarodnoj procjeni školskih postignuća (PISA) uz istovremeno najmanje razlike među školama od svih razvijenih zemalja.
“Ideja cjelokupnosti, inkluzije i holističkog pogleda na osobni razvoj temeljne su vrijednosti koje stoje iza finskog obrazovanja dan-danas.” tvrdi Pasi Sahlberg.
Drugi, daleko manje poznat podatak o Finskoj također svrstava tu zemlju na vrh ljestvice. U ovom slučaju, prvo mjesto joj pripada po stopi obiteljskog nasilja koja je dvostruko veća nego u zemljama EU. Prema finskoj statistici oko 43.5% žena iznad 15 godina doživjelo je neki oblik nasilja.
Pitam se hoće li u budućnosti prvi podatak pozitivno utjecati, ne samo na razvoj Nokie, već i na drugi podatak ili će i dalje biti najvažnija obrazovna postignuća koja će osiguravati ekonomsku konkurentnost?
Tragovi misli 
Uf, uvijek navedeš na razmišljanje. Nisam sigurna što će se dogoditi, ali bojim se da priča u Finskoj mogla krenuti prema još boljem obrazovnom sustavu i još više nasilja. A možda se i varam, makar se tako usrdno nadam. Međutim, čini mi se kako postajemo sve zaglupljeniji informacijama, bez pravog znanja kojeg povezuje smislenost i postajemo sve gori jedni prema drugima.
Također se nadam da ću uskoro i ja nešto suvislo napisati. Ideja imam puno, imam čak i vremena, ali nekako nemam volje da nešto stvarno i napišem.
Drago mi je da te ponovo čitam, barem ovdje jer sam se ozbiljno zabrinula pitajući se gdje si. Potpuno se prepoznajem u tvojoj posljednjoj rečenici i prečesto se i ja pitam ima li smisla pisati. Odatle valjda i problem volje.
No, dok ima onih koji vole svratiti i pročitati,vjerujemo da ima smisla. Zato, iščekujem tvoje misli i riječi koje su i meni poticaj za razmišljanje. Za ponovno pisanje neka ti to bude dovoljan razlog 🙂