Split s mojeg prozora - sasvim neprepoznatljiv
˜
Jutro me probudilo neobično ugodnim zvukom tišine u inače bučnom središtu grada. Sasvim neočekivano, s prozora mi je ponudilo jednostavnošću bjeline proljepšan zimski pogled. Pogled, iako već duže zaboravljen, u trenutku je pronašao sva bogatstva njegovih prošlih, radošću ispunjenih sjećanja.
Jutro svježeg snijega najdojmljivije je i najintenzivnije preobraženje poznatog prostora. Snagom prirode utišava buku žurbe, usporava odrasli život i vraća mu malo zaboravljene djetinje vedrine.
U niti tuge od fizičke boli koja mi okupira osjetila i kretnje svodi na uski prostor s pogledom na nedostižni vanjski svijet, ovo sniježno jutro utkalo je dah ljekovitosti ljepote i mira.
Tragovi misli 
Baš kao što pišeš nevjerojatno kako ovakvo vrijeme smiri čovjeka i potakne ga na introspekciju. U današnje užurbano vrijeme prisili da sve malo stane i da se smiri. Nadam se da si dobro.
Oporavljam se (vrat,ruka,leđa:ukočena) i planiram rehabilitaciju s manje sjedenja. To će biti umjetnost borbe navika, a osvještenju je pomoglo i jutro introspekcije (lijepo si to primijetila).