proljetne kapi
˜
Proljetna kiša nije kao druge,
Proljetna kiša rastapa tuge.
Velike, svijetle, neshvatljive umu,
Radosti ima u njenome šumu.
Cesarić
˜
Jesen je. I kiše jesenske.
Otkuda onda kiše proljetne? Što one imaju s djecom, a što s medijima? Ništa i svašta, ovisno o asocijacijama koje imate.
Ja sam se Cesarićeve proljetne pjesme sjetila čitajući članke o utjecaju medija na razvoj jezičnih sposobnosti djece. Pjesma je bila samo uvod u sjećanje i razmišljanje o vremenu kada sam svojoj djeci, zagledanoj u kišu s mirisom proljeća, recitirala ovu pjesmu. Bili su mali, nisu razumjeli riječi, ali to i nije bilo važno. Bio je važan doživljaj, bilo je važno čuđenje, bio je važan odnos.
Imaju li roditelji danas vremena za recitiranje, čitanje ili jednostavno pričanje? Jesu li svjesni što se događa kada njihov glas i govor sve više zamjenjuju suvremeni mediji?
Nedavno viđen prizor roditelja koji djetetu u automobilu pušta crtani film jer mu to standard omogućuje, dok on sam razgovara mobitelom, potvrdio mi je aktualnost postavljenih pitanja. Vjerojatno je roditelj vrlo zadovoljan time što djetetu može priuštiti takav luksuz u kojem ne vidi ništa loše. Vjerojatno se slično osjećaju sve brojniji roditelji koji prilikom ispitivanja spremnosti djece za školu, s ponosom ističu njihove vještine u snalaženju na računalu.
Bez namjere osporavanja pozitivnih utjecaja koje suvremeni mediji mogu imati u dječjem razvoju, važno je ukazati i na moguće negativne utjecaje kada se radi o razvoju jezičnih i socijalnih sposobnosti kod djece.
Mediji, (još uvijek dominantna TV i sve dominantnije računalo), bez obzira što posreduju govor, ne posreduju komunikaciju – dijeljenje zajedničkog. Ako znamo da je govor, uz čitanje i pisanje, izvorno rezultat socijalnih kontakata, znači da i svoj razvoj može kvalitetno ostvarivati jedino poticajnim socijalnim odnosima. Danas su oni ugroženi sve češćom i sve dužom prisutnošću medija u dječjoj svakodnevnici.
Socijalna jezična iskustva tijekom djetinjstva, jednako s bliskim osobama kao i s vršnjacima, ne utječu samo na razvoj sposobnosti usmenog i pisanog izražavanja, logičko-analitičkog mišljenja, već i na sposobnost samorazumijevanja i sposobnost “unutarnjeg govora” (prema Healy,1998.). Time osobni razvoj svakog pojedinca, njegova sposobnost verbalizacije osjećaja, raspoloženja i emocionalnih stanja, o čemu često ovisi i međusobno razumijevanje, postaje povezan i s kvalitetom razvoja jezičnih sposobnosti.
∞
Vratimo se Cesarićevoj pjesmi i zapitajmo se: “Zar doživljaj kojeg roditelj pruža djetetu recitirajući pjesamu, čitajući ili pričajući priču, nema sasvim drugačije djelovanje od doživljaja kojeg djeca primaju posredstvom medija?”
Kada se djetetu obraća njemu bliska osoba, ono iz boje glasa i mnogih neverbalnih poruka prepoznaje njeno raspoloženje, brižnost, umor, trud, strpljivost, blagost – mnogo toga što je važno za međusobne odnose. Trenutci posvećeni njemu i ispunjeni riječima uvode ga u svijet maštanja i vizualizacije, potiču znatiželju i brojna pitanja, a ponekad samo stišavaju i uspavljuju.
Baš kao i
Proljetna kiša
Kada rominja i šušti po lišću
Zaljubljenici – kako se stišću!
Smiju se oči, srca se mlade.
Proljetna kiša zalijeva nade.
Tragovi misli 
Komentiraj