Barzo se staraju sva dobra činjen’ja
Ako ne imaju česta ponovljen’ja.
Petar Hektorović
˜
˜
Podne je. Vrući lipanjski dan, izdvojen i na brzinu zaustavljen u pokušaju da se uhvate slike hvarskoga Staroga Grada.
U sjeni Tvrdalja, dvorca pjesnika Petra Hektorovića vrijedi neko drugo vrijeme, sporije, tiše i ugodnije.
Vrijeme zaštićeno u prostoru od vanjskih pogleda i okrenuto sebi, nudi pravu ugodu inspirirajućeg, renesansnog svijeta. U njemu je davno pjesnik dao misli uklesati u kamenu, kako bi ih i za nas sačuvao: “Sagradio sam u suradnji Vrline i Sposobnosti”, “Spoznaj da ne spasava ni bogatstvo, ni svjetska slava ni ljepota ni dob, jer smrt sve grabi.” “O koliko je lijepa vjera i stvarnost!”
A stvarnost Staroga Grada pita:
Je li se to podnevni mir prelio kaletama i trgovima pa su škure na prozorima zatvorene i ne čuje se skriveno šaputanje ili to puste kuće čekaju svoje ljetne domaćine da ih utople?
Bila sam na Hvaru, ali nisam posjetila Stari Grad. Vidim kako zaslužuje posjetu i to dvorac Petra Hektorovića sa svojim mislima uklesanim u stijene. Hvala na odabiru odredišta.