Iz kamena zvone

23 svi.

Zaustaviti se ili produžiti?
Zašto bi odjednom bili važni cvjetovi na golom kamenu? Zar ne treba ići dalje i doći do odredišta? Vrijeme brzo prolazi, vrućina biva sve neugodnija, dah sve teži.
A zvončići promatraju.
Rascvjetano plavi, jutarnjom svježinom zaogrnuti, probuđeni i nježni, kao čarolijom preobražavaju hladni kamen.
Igraju svoju igru života. Bojaju ga slikarskom maštom, obuzimaju  vedrinom, prijateljski se uz njega toplinom priljubljuju, zahvalni na sigurnom utočištu koje dobivaju.  Oni mu daju neobičnu ljepotu, on njima snagu.

Jedan zaustavljeni trenutak sa zvončićima obnovio je i nahranio mnoge nježne osjećaje koji dodaju smisao jednom običnom danu.
Ponekad se dogodi da ga preobraze kao što preobraze kamen i sve oko nas postaje ljepše.

Omiš- tvrđava Starigrad 14/15.st.

Cilj je dosegnut, dah se umirio, a vrijeme nije isteklo.

Zato, treba li se pitati: “Zaustaviti se ili produžiti?”

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: