Crkva sv. Roka- Bast
Jedan prozor i jedan neobičan, davno ugrađen pogled. U neprekinutoj liniji, pruža se iz vanjskog svijeta u unutrašnjost pa iz unutrašnjosti u vanjski svijet, zatvarajući krug. Jednostavno i skladno.
Zar to nije simboličan krug svih naših pogleda?
Kada u pogledu drugoga tražimo odraz našeg unutarnjeg svijeta, tražimo li jeku naše radosti, čežnje, znatiželje, mašte, snenosti…? Tražimo li pogled koji se susreće u drhtaju života, pogled koji osvaja naše prostore i povezuje nas?
Kada tražimo sobu s pogledom, tražimo li zapravo, da je željena ljepota vanjskog svijeta ispuni i da poput udaha uđe u nas same?
Zar se u pogledima ne povezujemo i rastajemo s drugima, prirodom, prostorom..?
Nisu li nam možda zato, pogledi tako važni?
Tragovi misli 
Hvala Izabela. Čini se da dijelimo istu potrebu kojom riječi s mislima i osjećajima ostavljamo u prostoru da bi pronašle svoj novi smisao.