Svjesno poučavamo ono što znamo.
Nesvjesno poučavamo ono što jesmo.
M.Bratanić
velebitski jaglaci
Očekivati sutra kišu ili sunce, u stvarnosti neće utjecati na to kakvo će biti vrijeme, ali očekivati da će učenik postizati dobre ili loše rezultate, može zaista utjecati na njegovo postignuće.
Primjer učenika koji je “procvjetao” zagrijan suncem, zahvaljujući novoj učiteljici s povjerenjem u njegove sposobnosti, dokazao mi je utemeljenost rezultata brojnih istraživanja. Ona nam poručuju kako u jednakim uvjetima, učenici prema kojima učitelji pokazuju pozitivna, ali realna očekivanja, imaju više šansi za uspjeh.
Što su učiteljska očekivanja?
Očekivanja učitelja u odnosu na postignuća učenika, su u suštini, osobna predviđanja o učenikovim mogućnostima za postizanjem uspjeha. Temelje se na opažanju učenika i na poznavanju činjenica o njemu. Formiraju se prilično brzo početkom godine i u značajnoj su mjeri stabilna. U skladu s njima, učitelj nesvjesno oblikuje svoju komunikaciju prema učeniku, pa njene karakteristike u kontinuitetu odnosa prema učeniku utječu i na njegova postignuća.
Na koji način očekivanja utječu na učenika?
Očekivanja sama po sebi neće utjecati na učenika. On neće raditi bolje samo zato što učitelj to očekuje ili vjeruje. Međutim, očekivanja proizvode ponašanja kroz mrežu verbalnih i neverbalnih poruka. Ponašanja utječu na učenika stvarajući takav odnos koji olakšava ili otežava učenje. Kada su očekivanja izražena kroz podupiranje, ohrabrivanje, pomaganje, ona ne predstavljaju samo vjeru u njegove mogućnosti, nego i poruku da može ono što se od njega traži. Postavljena u realan okvir znače povjerenje, a povjerenje je vrlo moćna motivacija.
Istraživanja (prema Good&Brophy,1994.) su pokazala karakteristike ponašanja učitelja prema učenicima od koji više očekuju u odnosu na učenike od kojih manje očekuju. S učenicima od kojih više očekuju, učitelji češće komuniciraju, posebno neverbalno (osmijehom, kontaktom očima, odobravanjem..), pružaju im više šansi za odgovaranje na pitanja, više objašnjavaju i daju pozitivnih povratnih informacija o njihovim postignućima, stvarajući tako topliji emocionalni odnos.
Drugačiji, hladniji emocionalni odnos, stvaraju s učenicima od kojih manje očekuju, interakcija je rjeđa, manje je pozitivnih neverbalnih poruka, manje se prihvaćaju njihove ideje, rjeđe se pohvaljuju, češće kritiziraju, od njih se zahtijeva manji napor, rjeđe se prozivaju da odgovore na pitanja i kraće se čeka na odgovor (u skladu s očekivanjem).
Važno je napomenuti da svako pojedinačno ponašanje samo po sebi i u pojedinačnim slučajevima neće imati negativne posljedice. Međutim, kontinuirano i dosljedno nisko očekivanje popraćeno takvom interakcijom negativno će utjecati na motivaciju učenika, sposobnost učenja i sliku koju gradi o sebi.
Očekivanja, dakle, nesvjesno utječu na to kako stvari vidimo i kako se ponašamo.
Da je to tako, možemo provjeriti jednostavnim životnim primjerom izvan školskih prostora.
Zamislite da su vam potrebne informacije o putovanju koje vas zanima, ali ste još neodlučni. Informacije vam može dati poznanica vaše prijateljice. Prije nego vam dogovori susret, pitate prijateljicu da vam kaže nekoliko riječi o njoj.
U prvom slučaju kaže: “Ona ti je krasna i stručna osoba. Rado komunicira i sve će ti objasniti. Slobodno je pitaj sve što te zanima.”
U drugom slučaju kaže:”Baš želiš s njom razgovarati? Nisam sigurna da je to najbolji izbor, ovisi kako je raspoložena. Pitaj samo ono što ti je najvažnije.”
Odgovorite sebi kako biste se osjećali nakon tih uputa i kako biste reagirali u prvom susretu. U kojoj mjeri bi očekivanja utjecala na vaše ponašanje? Bi li na kraju vjerojatno dobili ono što ste očekivali?
Tragovi misli 
Radeći kao profesor pokušavala sam aktivirati i uključiti u živu raspravu učenike koji nisu briljirali u mojim, a ni drugim predmetima. Ispočetka su me samo gledali nekako ispod obrva. U danima koji su slijedili, njihov je pogled bio otvoreniji i širi. Od nezainteresiranosti okolinom i predmetom , uspjela sam pridobiti prosječne , čak i slabije učenike. Nije mi teško bilo čekati njihove odgovore.
Osobno mi nisu bili simpatični nametljivi odlikaši :”molim ja!”
Zahvaljujem na postu, tvoji tragovi misli uvijek iniciraju moje misli 🙂
Kao i uvijek odličan tekst koji navodi na razmišljanje i promatranje stvari oko sebe na jedan novi način. Nije da o ovome nisam imala pojma, o ovome mi je pričala prijateljica koja je također učiteljica i koja nastojati potaknuti i one manje dobre učenike da više sudjeluju u nastavi. I baš kao što ti pišeš, ima rezultata. Zapravo, trud koji uložiš u druge gotovo da nikad nije uzaludan. Međutim, čini mi se da ima puno nemotiviranih i nezainteresiranih učitelja koji ne mogu odvojiti osobne frustracije i probleme od svog rada u školi. Šteta.