“Odgoj kreposne djece u svijetu bez vrijednosti”

9 stu.

Nema drugog mjesta na kojem bi se mogao
stvarati čovjek, osim obitelji.
Margaret Mead

"...Zvjezdano nebo nad nama, moralni zakon u nama." - Kant

˜

˜

Izazov razmišljanju kojeg  je svim čitateljima uputio američki autor Robert Shaw, dječji i obiteljski psihijatar, u svojoj knjizi Epidemija popustljivog odgoja, knjizi za koju se usuđujem ustvrditi da je za današnje vrijeme pedagoška biblija.
Izazov, koji u našem vremenu i prostoru gdje “moć i novac kradu dobrotu, odgovornost i brigu za dobrobit drugih” (prema Shaw) nije ništa manje aktualan nego u američkom.
Sasvim sam sigurna da su tim razmišljanjem danas zaokupljeni mnogi brižni roditelji koji se trude odgajati svoju djecu tako da sutra budu dobra, pristojna bića koja pridonose zajednici. Međutim, ne mogu a da se ne zapitam, jer tome svjedočim, koliko puta im se negdje, u nekoj tamnoj strani svijesti pojavi sumnja u to kako će se u budućnosti snalaziti moralna, poštena, marljiva i iskrena djeca. Hoće li imati snage ustrajati na svojim moralnim vrlinama i hoće li uspjeti u ovom svijetu?
Vrati li im se misao nakon toga u svijetlu stranu svijesti s odlukom kako tu nema dvojbe, kako je ne može ni biti jer je izbor sasvim jasan.

Želite li dobro odgojeno dijete? Vjerujem da bi svi roditelji odgovorili potvrdno.
A što bi to trebalo podrazumijevati? Podrazumijevamo li svi jednako kada mislimo na dobro odgojeno dijete?
Možda vam u odgovoru pomognu dva jednostavna pitanja.
Zaboravite na trenutak dobro odgojeno dijete i zapitajte se što danas želite ili očekujete od odraslih osoba koje vas u raznim ulogama okružuju?
Očekujete li od svojih prijatelja da su suosjećajne osobe koje vas razumiju, koje će vam prijateljski pružiti pomoć i podršku kada je potrebno? Očekujete li da vas liječnik odgovorno liječi i ljudski popriča s vama, da učitelj kvalitetno poučava i razumije vašu djecu, da automehaničar pošteno popravi kvar na vašem autu, da vam trgovci hranom ne prodaju hranu punu pesticida kako bi na vama zaradili, da vam se objasni neka birokratska procedura umjesto da se ljute na vas, da ….. slobodno nastavite sami.

A sada zamislite svoje dijete kao odraslu osobu. Želite li to isto i od nje? Duboko se nadam da želite.

U osnovi svih odgojnih postupaka leže ciljevi i vrijednosti. Dakle, ako imate jasan cilj da vaše dijete postalne dobra i odgovorna odrasla osoba, tada ćete na njega prenijeti vrijednosti koje će ga oblikovati u željenom smjeru. No, kako se vrijednosti prenose bez obzira namjeravate li to ili ne, prvo morate osvijestiti koje vrijednosti vi živite u svom životu jer: “Vrijednosti koje pokazujete u svakodnevnim odnosima bit će ono što će odrediti ishod.” (prema Shaw)

O praktičnim pitanjima odgoja u sljedećim nastavcima.
………………………………………………………………………….
Neposredni povod ovom članku:
– primjedbe učitelja s dugogodišnjim radom u razredu kako se po prvi put susreću s generacijama u kojima ima djece koja varaju u igrama, kradu bodove, ne mogu prihvatiti poraz,
– odgovori učenika 8. r. na pitanje kako sebe vide za 15 godina, u kojima se sve češće pojavljuju direktori i menadžeri jer imaju novaca i malo rade,
– brojna samozatajna,dobra djeca koju nedovoljno primjećujemo.

Oglasi

11 komentara to ““Odgoj kreposne djece u svijetu bez vrijednosti””

  1. slakal 9. studenoga 2010. u 10:06 am #

    Svaki naslov na ovom blogu privuče moju pažnju.
    Kao roditelji istinski se trudimo prenijeti na djecu svoj odnos prema obitelji, prema prijateljima, prema stvarima, prema okolini. To je sve teže. U razgovoru s djecom uočavam sličnosti i razlike u odgoju kod drugih.
    Ponekad mi se čini kako smo prestrogi roditelji, jer s djecom pišemo raspored aktivnosti, ne dozvoljavamo dugotrajna sjedenja pred TV ekranom i PC-em. Nismo im kupili vlastiti PC, ni TV u njihovoj sobi – pridržavamo se pedagoških savjeta. Okolina je drugačija – svi to kupuju kako bi se klonili djece i imali više vremena za sebe.
    Kod nas se na spavanje ide na vrijeme – u 9h. Jedino se vikendom može ostati duže gledajući neku zabavnu emisiju.
    Drugoj djeci se kupuju skupe stvari i one su prestiž. Glavne osobe u razredu su “modne frikuše”, oni čiji roditelji posjeduju nekretnine i pokretnine…oni su zanimljivi, smiješni.
    I onda čovjek sebi postavi pitanje:”Kako dobro odgojiti dijete?”
    Hvala na “jednostavnim pitanjima”.

  2. agnes 9. studenoga 2010. u 9:42 pm #

    Slažem se da je danas puno zahtjevniji odgoj nego prije 20-tak i više godina. Više je izazova pred djecom i roditeljima. Međutim, neke se stvari ipak ponavljaju. Djeca uvijek govore: “Svi to rade,svi su to kupili, svi idu vani; ti si najstroža/i mama/tata!” (Zar to nismo govorili i mi?),a roditelji na to uvijek odgovaraju postavljanjem granica.Problem nastaje kada roditelji lako popuštaju.
    Nemojmo se zavaravati da su sva ta djeca koja sve imaju i kojoj se dopušta više, ujedno i sretna djeca.
    Djeca traže strukturu i vođenje i onda kada se bore za svoju slobodu,to im pokazuje roditeljsku brigu. Prema tome, na ispravnom ste putu.

  3. astrodrom 9. studenoga 2010. u 10:57 pm #

    Odličan post! Mogla bih još tu dodati štošta iz astrološke perspektive. Kako god, te granice su onaj omraženi, ali pravedni i prizemljeni Saturn. Kao što kažeš, djeca traže granice i iskušavaju ih. Nažalost, mnoga današnja djeca nemaju pojma što to znači, a najviše me užasne kada vidim kako dobri i popustljivi roditelji na kraju odgoje bezosjećajna čudovišta.

  4. agnes 10. studenoga 2010. u 9:14 am #

    Hvala na pohvali.Zašto ne dopuniti iz tvoje perspektive, dapače. I tako stavljam link na tvoju stranicu. Što nas više govori isto iz različitih perspektiva, to ima više šanse da se čuje.
    Jednom na čula izvrsnu misao:”Nije dovoljno znati,treba reći, to netko treba čuti i htjeti promijeniti.”
    Pa, mi ćemo biti optimistični. Zato ćemo barem govoriti.

  5. Prozor u Dom 11. studenoga 2010. u 8:02 pm #

    sve što ste napisali je istina, međutim dvojim da li je odgojiti pristojno i tiho dijete bila dobra odluka ako pogledamo zvjerinjak koji vlada oko nas i u koji se uskoro upušta bez roditeljske zaštite.
    sada na pragu prelaska u odrastao svijet mislim da bih ipak voljela više “bezobraznije dijete”.
    bojim se da će se djeca koja “varaju u igrama, kradu bodove, ne mogu prihvatiti poraz…” ipak bolje proći u životu jer naprosto, takav je zapravo svijet.

    • agnes 11. studenoga 2010. u 9:39 pm #

      Postoji nešto što se zove asertivnost, a znači izboriti se za svoja prava,ali ne na štetu drugoga (bez varanja, krađe itd.).Tome bi trebali poučiti djecu.
      Apsolutno ne prihvaćam da je svijet takav jer bih onda trebala napraviti osobno i profesionalno samoubojstvo. Djeca mogu reći: svi to rade, jer su djeca, to su njihove obrane, ali odrasli bi trebali znati da nije istina da svi to rade jer bi svijet bio puno gore mjesto nego što jest.
      A zvjerinjak će biti onoliki koliki mi dopuštamo,a dopustili smo previše.Dobro znam da ima društava u kojima se ne dopušta zvjerinjak i u kojima se teži ljudskosti i kojima to uspijeva.
      Sve je uvijek pitanje izbora.
      I svakako pročitajte Epidemiju popustljivog odgoja.

  6. astrodrom 11. studenoga 2010. u 10:25 pm #

    Hvala na linkanju. Napisat ću jednom taj post, mada mi se čini da negdje već postoji na starom blogu.

  7. kontesa 12. studenoga 2010. u 1:04 pm #

    Izdvojila bih jednu rečenicu i usporedila 3 dječaka koje sam pratila ljetos.
    “Dobro znam da ima društava u kojima se ne dopušta zvjerinjak i u kojima se teži ljudskosti i kojima to uspijeva”.
    Primjer:
    Jedan dječak je Norvežanin, drugi Australijanac i moj sin. Sva trojica su približno istog godišta. Australijanac je najstariji, ali najmirniji i najnesamostalniji – stalno traži pomoć.
    Norvežanin je primjer zvjerinjaka, divljaštva, agresije i izrazite samostalnosti. Šeta sam bez nadzora i radi što mu se prohtije.
    Moj sin je zlatna sredina i balansira između gore spomenute dvojice.
    Nećete vjerovati da je najmlađi Norvežanin krenuo daviti mog sina u moru, a on(Norvežanin) ne zna dobro plivati, za razliku od mog sina koji je dobar plivač.

    Najčudnije u svemu: njegovi roditelji se nisu ni osvrnuli dok je viking napadao.

    Australijanac je gledao, ništa ne poduzimajući.

    Skočila sam spasiti situaciju i pomoći svom djetetu.

    Svaka čast najrazvijenijoj državi Europe, ali njihov odgoj je katastrofalan – agresivan, nepristojan i nekulturan.

    Molim komentar stručnjaka!

    • agnes 12. studenoga 2010. u 10:15 pm #

      Znači ima nade za nas!
      Oni koji su ubili Luku Ritza ili onaj koji je pogazio djevojke u Makarskoj nisu došli ni iz Norveške, ni iz Australije, pa ipak nećemo zaključiti da su svi naši mladići agresivni, divlji ili homicidni i da je cijeli naš odgoj katastrofalan.Ali bi to mogli zaključiti slijedeći logiku pojedinačnih slučajeva.
      Mnogo puta sam i sama intervenirala i zaštitila djecu od druge “naše”, ne strane djece, kada su bili mali i grozila se njihovih roditelja koji su mirno promatrali.
      To samo govori u prilog tvrdnji koliko se roditelji razlikuju u pogledu na odgoj djece, što s razvijenošću nema baš uvijek veze.Uopće ne mislim da su razvijena društva humana društva, ali ni da humanih društava nema.

      P.S. Ovo nije komentar stručnjaka jer ne mislim da sam autoritet, ovo je komentar roditelja i građanina

  8. kontesa 13. studenoga 2010. u 9:54 pm #

    Hvala na odgovoru, @agnes. Nisam imala namjeru generalizirati : sva su norveška djeca loša, australijska nesamostalna, a mi, Hrvati dobri. Normalno svugdje ima žita i kukolja. Ovo je bio samo jedan slučaj, ni blizu tužan i tragičan kao slučaj Luke Ritza i Makaranki.

    Imala sam namjeru prikazati angažman roditelja oko odgoja. Inače mi je to jako zanimljivo gledati u svim prilikama 🙂

    • agnes 14. studenoga 2010. u 5:22 pm #

      Da ne bi bilo nesporazuma, ja sam uzela ekstremne primjere kao odgovor na primjedbu da je odgoj u najrazvijenijoj državi Europe katastrofalan. Naravno da nisu za usporedbu, ali oni se nisu pojavili odjednom i s neba, odrastali su u našoj sredini.Zato trebamo razmisliti koliko raznih primjera “Norvežana” ima i kod nas i u što se mogu razviti kad odrastu.
      Dobro bi bilo ovakve rasprave potaknuti među roditeljima. Bilo bi zanimljivo čuti razmišljanja.Mislim da bi svima bilo i korisno, samo za to treba imati snage.
      Hvala na uključivanju u komentare @kontesa.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: