Carmel by the sea – poezija urbanog življenja

11 lis.

Gdje ćete naći ljepotu i
kako ćete je naći
ako ona sama nije vaš put
i vaša vodilja?

H.Džubran


Postoje mjesta, koja jednom doživljena, imaju snagu uvijek novog nadahnuća. To su mjesta u kojima sam zavidjela sebi na svakom koraku i pogledu koji mi se nudio da ga utisnem u sebe kao trajni bljesak željenog sjećanja.
Čudesna je moć prostora u kojem ljudska ruka slikarskom nježnošću oblika dopunjuje čistoću darovane prirode. Oaza je to ljepote u kojoj ocean susreće bjelinu pijeska, zelenilo borova i bajkovitom maštovitošću načinjene kućice da bi nudile sklad poezije i života.

Bljesak sjećanja ljeta 2008. zove se  Carmel by the Sea.

Carmel je smješten u Kaliforniji, južno od San Francisca s kojim je povijesno povezan.  Početkom 20.stoljeća, nakon razornog potresa  koji je pogodio San Francisco, kolonija umjetnika: pjesnika, pisaca i slikara odlučuje upravo u Carmelu stvarati svoju novu intelektualnu i kulturnu oazu. Tu, na vidljiv  način zadovoljavaju potrebu da se gotovo rajski prostor učini poželjnim za urbani život, a da se ne naruši sklad.  To je moguće  kad prostor urbaniziraju umjetnici i kada sljedeće generacije pronose isti duh zajedno sa svojim gradonačelnicima (jedan od poznatijih bio je i Clint Eastwood)!

S dahom poetičnosti i bajkovitosti Carmel je jedinstven po svojoj  “cottage style” arhitekturi i “rustičnom” urbanizmu koji ne poznaje imena ulica ni brojeve, semafore na raskršćima ni neonska svjetla na ulicama.
Šetnja gradićem je poput sanjivog hoda slikovnicom u kojoj na svakoj stranici, iza svakog ugla, možete ugledati neobične, gotovo nestvarne, maštom oblikovane kuće. Njihova privlačnost je do te mjere magnetična da se fotografije kuća iz snova uokviruju i prodaju kao trajna inspiracija.

Kuće su najčešće utisnute među borove pa njihov šarm dobiva i crtu tajanstvenosti.

A kad nema borova ima cvijeća i opet je bajkovito.

Carmel je raj za svoje stanovnike, ali i za one turiste koji si mogu priuštiti trošenje bez grižnje savjesti.

Uzbudljivost svim osjetilima nude brojni dučančići  vrlo finih i vrlo, vrlo skupih stvari…

…. i šarenih slastica koje se iz izloga lijepe za oči i usta.

Ili neke od 90-tak galerija u kojima bi puno toga rado odabrali, ali…

….treba dobro udahnuti, napraviti predah u jednoj od usputnih zelenih oazica…

…i zaključiti kako i pogledi donose zadovoljstvo.

Tišina prirode ipak je potpuno slobodna i besplatna. Zato šetnja do pješćane bjeline i uživanje u predivnoj ugodi koju pruža uranjanje bosim nogama u vrući pijesak dok se zaogrnuti toplim džemperom štitite od vjetra što donosi svježinu oceanskih valova s daleke, daleke pučine, zamjenjuje sve što se može kupiti.

A u smiraju dana, uz pogled upućen horizontu, miljama udaljenom što snagom oceana donosi mir, dok  bijeli pijesak curi među prstima, a  vrijeme protječe, blagoslivljala sam svaki  trenutak  jedinstvenosti koji mi je darovan.

I priznala: “I to je Amerika koja inspirira! Daleko od stereotipa koji su mi utisnuti.

Ljepota tako jednostavna, zašto se sve više udaljava od naših, jednom, jednako rajskih prostora?”

Oglasi

6 komentara to “Carmel by the sea – poezija urbanog življenja”

  1. prozorudom 11. listopada 2010. u 3:01 pm #

    ovo mjestašce mi se neobično sviđa. ja bih još slikica 🙂

    • agnes 11. listopada 2010. u 8:48 pm #

      Dobro došli,posebno vi koji imate istančan osjet za lijepo.
      I ja bih još slikica:)!Kad sam se vratila s puta shvatila sam da ih imam jako malo. Uvijek mi je problem pomiriti uživanje i škljocanje! Ovdje je baš prevagnulo uživanje.

  2. prozorudom 12. listopada 2010. u 8:46 pm #

    da, istina je, nekako to sumanuto škljocanje smanjuje užitak, ali od kada sam počela pisati putopise sve nekako gledam drugim očima pa mi nije teško 🙂
    vidim da bih i ja uživala tamo

    • agnes 12. listopada 2010. u 9:29 pm #

      Upravo tako i ja sada mislim. A što se tiče uživanja, sasvim sigurno i vjerujem da biste puno vedrih i obojanih detalja poput vaše stranice donijeli. Nikada se ne zna, možda se jednom tamo nađete,želim vam to.

  3. sava 29. listopada 2010. u 2:52 pm #

    Divno što ste se našli u ovom romantičnom mjestu, koje sasvim odudara od naše slike američkog života. Zaista, kao da ste ušetali usred slikovnice, poput Alise u zemlji čuda.
    Lijepe fotografije, dočaravaju ugođaj.

    • agnes 29. listopada 2010. u 9:12 pm #

      Da,otišla sam sa mnoštvom predrasuda a vratila se još jednom uvjerena da svijet nije crno-bijel, da ima mnoštvo boja i nijansi, a često o nama ovisi koje boje ćemo odabrati i što ćemo u njima otkriti (vi upravo to lijepo ilustrirate opisima svojih doživljaja s putovanja).

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: