Lijeni učenici – dijagnoza jednostavna?

21cdavis.blogspot.com

ne9˜˜

n˜

“Zašto ne učiš?” – bio je čest upit učenicima.
“Lijen sam.” – znali bi odgovoriti.
“Kako znaš da si lijen?”
“Rekli su mi roditelji.“

˜

˜

Pregledavajući “draft” postove koje sam započela i nikada dovršila, zapnem za  tekst o lijenim učenicima i odmah promislim, zašto baš za taj?
Naravno da nije slučajno jer čini se da između “virtualne” mene i teme lijenosti postoji izvjesna poveznica  (datum posljednjeg posta) i očito je došlo vrijeme da “draft” i sebe odlijenim.

U svojoj školskoj praksi nebrojeno sam puno puta čula od roditelja, a dijelom i od učitelja kako zaključuju: “Mogao bi on/ona to puno bolje kada bi se više potrudio.” , “Da malo više uči, uspjeh bi bio daleko bolji.”, “Da joj je više stalo do uspjeha, potrudila bi se.” i sl.

Kad djeca opravdavaju roditelje….

Dojmljivo samotan.

˜

Ovih dana dojmio me susret s bivšim učenikom, sada srednjoškolcem koji je došao u svoju “staru” školu tražeći razgovor koji je nekada vrlo uporno odbijao. U tom dolasku prepoznala sam njegovo sjećanje na razumijevanje koje je imao tijekom osam godina i koje mu je očito puno značilo, mada to onda ni na koji način nije pokazivao.

Vidno usamljen sa svojim problemima u školi, na moje pitanje o tome ide li mama na informacije i zna li kakva je situacija, on odgovara:” Priznajte, škola nije baš blizu pa ne stigne na informacije!” (škola je udaljena 20-tak minuta hoda, ali i kada je bila udaljena svega tri minute, mama nije stizala na informacije).

Otpisani dani

Dah vlažnih oblaka u sjeni Klisa.

Nekada sam lako otpisivala dane naoko obične, kišne, oblačno dosadne i činilo se, potpuno poznate. Kao da u njima nije bilo dovoljno inspiracije, kao da nisu bili vrijedni slobodno izabranog  izlaska.
Srećom, godine  donesu i poneko prosvjetljenje pa sada otkrivam otpisanu ljepotu. Razgrčući vlažni dah kišnih oblaka u tajanstveno prigušenim obrisima prostora, umirenih tišinom i mirisom svježine mogu se igrati s iluzijom o svijetu kojeg su učinili nevidljivim.
I jednostavno, djetinje uživati otkrivajući:

Metafora života

S puta po Biokovu.

Iz ničega  ništa ne može nastati, a ipak, toliko puta se čini drugačije.
Koliko ima dana u ljudskom životu kada osjećamo da smo snagu iscrpili, a ona se opet kao čudom pojavi. Nevidljivi su nam njeni izvori poput nevidljivog zemljinog praha iz kojeg sasvim moćno i živo raste ovaj bor. Toliko sličnosti ima s našim životima! A kako i ne bi kada smo od iste iskonske energije sazdani da bi se uspravno dizali i onda kada se čini da nepovratno padamo.

Odgoj za odgovornost i odgovornost za odgoj

“Ako ikada poželimo nešto promijeniti kod djeteta,

onda najprije trebamo ispitati i vidjeti

trebamo li promijeniti nešto kod sebe.”

Carl Jung, Integracija osobnosti

˜

˜

˜

Već dugo nije u javnom prostoru izgovoreno i  napisano toliko riječi o odgoju.
Kada bi one odražavale stvarnu zainteresiranost i brigu SVIH koji bi svojim djelovanjem trebali nositi odgovornost za ukupnost odgoja djece i mladih, a ne samo jednog njegovog dijela, onda bi to unijelo novi entuzijazam i u moje pedagoško iskustvo.

Ovako, budući da me u to nisu uvjerili, ostaje mi da zaključim:

1. naravno da ćemo nastaviti poučavati djecu zdravoj prehrani i pripremi tradicijskih jela, dok gledamo kako nas sve više preplavljuje loša, uvozna, procesirana hrana, a umjesto doručka i ručka brza hrana, brzo dostupna,

Bečka ekskurzija

Nedavno iskustvo bečke ekskurzije praktični je nastavak razmišljanja o disciplini, odnosno njena potvrda u najjasnijem obliku. Zašto?

Zato što smo s heterogenom skupinom od 38 djece u dobi od 10 do 14 godina proveli tri dana u Beču i zajedno s njima uspjeli uživati u svemu što nam se ponudilo. Pri tome, osim dominantnog osjećaja velike odgovornosti koji ne popušta od trenutka odlaska do trenutka povratka, nije bilo ni nervoze, ni  ljutnje, ni povišenoga tona. Umjesto toga, bilo je puno smijeha, osobito kada smo zajedno u Prateru glumili hrabrost, znatiželje, kada smo isprobavali eksperimente u Tehničkom muzeju i mjerili EKG, čuđenja, kada smo gledali kosture dinosaura i mamuta u Prirodoslovnom muzeju i još puno, puno drugih ugodnih osjećaja.

Kako je to bilo moguće? Pa, recimo, uz dva “jednostavna” uvjeta:

“Djeca imaju pravo na disciplinu!” – 1.dio

˜

˜

˜

˜

Povremeno mi se događa da mi se neka razmišljanja ili stavovi, a ovaj put su oni vezani upravo za naslovnu temu, čine tako samorazumljivima i neupitnima da se začudim kada otkrijem da ih mnogi dovode u pitanje. Ne znam doduše zašto se unatoč zrelim godinama još uvijek stalno nečemu čudim?

Na primjer, čudim se što mnogi roditelji ne vide ništa sporno u tome da djeca 4./5, razreda sama odlaze u kina smještena u velikim trgovačkim centrima po kojima usput lutaju bez kontrole.

Srećom, obično se tada dogodi da moje čuđenje biva opravdano i da kao i ovoga puta kada mi je u ruke došao članak iz stručnog časopisa, naslovljen upozorenjem: “Djeca imaju pravo i na disciplinu!” zahvalno osjetim olakšanje što mnogi ljudi iz struke ipak misle kao i ja. Olakšanje zato, što se u svijetu izokrenutih vrijednosti, gdje ono što nije bilo normalno postaje normalno, ponekad počinjem pitati:”Razmišljam li ja ispravno?”

Čudo zvano:” Polazak u prvi razred!”

˜

˜

˜

Godinama je početak školske godine jedna od glavnih medijskih vijesti. U njoj posebno mjesto uvijek zauzimaju djeca koja prvi put kreću u školu. Nedvojbeno je to za njih i za njihove roditelje važan događaj koji ih emocionalno jako zaokuplja, međutim način na koji su roditelji počeli, prvom danu škole u prvom razredu, pridavati važnost zapravo potiskuje njegovo pravo značenje.

Toga dana roditelji imaju potrebu dokumentirati svaki dječji korak u školi i učionici. Bljeskaju fotoaparatima i snimaju kamerama dok mali prvaši pokušavaju gledati za njih pripremljenu priredbu, poslušati prve riječi i upute svoje učiteljice i doživjeti učionicu u kojoj će boraviti. Promatrajući ih, lako bi se moglo pomisliti kako je veliki privilegij ići u školu i stjecati znanje i kako će roditelji i u danima koji slijede s istom zainteresiranošću pratiti učeničke korake.

Terapijska uloga pisanja

˜

Kako je dobro imati papir ispred sebe.
Ne pita ništa, a prima sve.
Blizak, prijateljski, zaštitnički.

˜

˜
Vrlo koristan i zanimljiv tekst “Pisanjem do iscjeljenja” objavljen na blogu Matrix world asocirao me na iskustvo iz školske prakse u kojem je upravo pisanje poslužilo u terapijske svrhe.

Naime, dječak koji je pohađao 3. rezred počeo je pokazivati promjene u ponašanju. Bio je uočljiv povećani motorni nemir, teškoće koncentracije i povećana impulzivnost koja se tijekom nastave manifestirala kao često upadanje u riječ učiteljici i učenicima. Na upute i upozorenja učiteljice pozitivno je reagirao, ali je to uvijek kratko trajalo jer svoje ponašanje nije mogao voljno kontrolirati.

Bilo je očito da dijete treba pomoć jer svako odstupanje od uobičajenog ponašanja treba privući pozornost odraslih.

Dan plavih boja uz Kornate

Dah ljepote “…u kom sva blaga višnji nam bog je do.”

˜

“Posljednjeg dana stvaranja Bog je poželio okruniti svoje djelo i stvorio je Kornate od suza, zvijezda i daha,” zaključio je G.B.Shaw misao kojom turistički vodiči danas predstavljaju Nacionalni park.

Odgoj i obrazovanje – odgojenost i obrazovanost

Znamo li  put?

˜

“Obrazovanje dostojno tog imena je u osnovi obrazovanje karaktera. Škole se ne bave samo stvaranjem dobrih učenika, nego i stvaranjem dobrih ljudi.”

M.Bauer

˜

U posljednje vrijeme, odgojenost i obrazovanost – dva poželjna cilja većine školskih sustava, sve intenzivnije zaokupljaju moje profesonalno razmišljanje. Ne brine me događa li se to zbog stečenih godina ili promatranja globalizacijskih procesa, ali me brine sve veće zaplitanje što jasnije pokušavam o tome razmišljati.

U kakvom su odnosu odgoj i obrazovanje i na temelju čega mnogi drže da postoji pozitivna korelacija među njima, kada svakim danom svjedočimo kako mnogi visokoobrazovani pojedinci  (profesionalci)  svojim nemoralnim (neodgojenim) ponašanjem ugrožavaju ljudska prava i dostojanstvo mnogih?
Što danas znači imati kvalitetan školski sustav i kakva dobra od njega u budućnosti možemo očekivati?

Buđenje

U blizini Splita.

˜

˜

Sasvim neočekivano, izdvojena čistoćom bjeline i svježine, privukla je moj pogled.

Učinilo mi se kao da se čudom našla u osušenom, zimom ostarjelom prostoru kojemu ne pripada.

Ipak, ne slučajno! Taj uspavani prostor dao joj je svoju nevidljivu snagu da označi početak, da nas podsjeti na priliku koja svake godine dolazi iznova, priliku obnavljanja.

Da, počelo je vrijeme buđenja, vrijeme preobraženja u kojemu hladnoće postaju toplije, a svjetlost jasnija.

Splitsko sniježno jutro

Split s mojeg prozora - sasvim neprepoznatljiv

˜

Jutro me probudilo neobično ugodnim zvukom tišine u inače bučnom središtu grada. Sasvim neočekivano, s prozora mi je ponudilo jednostavnošću bjeline proljepšan zimski pogled. Pogled, iako već duže zaboravljen, u trenutku je pronašao sva bogatstva njegovih prošlih, radošću ispunjenih sjećanja.

Jutro svježeg snijega najdojmljivije je i najintenzivnije preobraženje poznatog prostora. Snagom prirode utišava buku žurbe, usporava odrasli život i vraća mu malo zaboravljene djetinje vedrine.

U niti tuge od fizičke boli koja mi okupira osjetila i kretnje svodi na uski prostor s pogledom na nedostižni vanjski svijet, ovo sniježno jutro utkalo je dah ljekovitosti ljepote i mira.

“Gdje spavaju djeca?” ili djetinjstvo moje i tvoje

Što nam može ispričati slika jednog djeteta i njegove sobe? A tek slike brojne djece i njihovih soba ili “soba” iz različitih krajeva svijeta?

Sigurno sve ono što smo u stanju na njima vidjeti, iz njih iščitati ili se o njima pitati.

Dong (9) iz Kine. Sobu dijeli s roditeljima i sestrom.

Jasmine (4) iz SAD-a. Sobu "dijeli" s lentama s brojnih izbora ljepote.

Na ovu  izvanrednu ideju, da odgovarajući na pitanje “Gdje spavaju djeca?”, napravi dokumentarno-edukativni foto esej o djeci širom svijeta došao je fotograf James Mollison. Naravno, kako to obično biva, prisjećanje na važnost koju je njegova soba imala za njegovo odrastanje bilo je ključno za rađanje ideje.

Snaga osjećaja, snaga ljubavi

Wake When some vile thing is near, by Warwick Goble

 

˜

˜

˜

˜

˜

Godina 2012.

Još jedan početak ili nastavak, ovisno o tome što priželjkujemo.
Sasvim poznato obilježen čestitanjima s puno želja za radošću, ljubavlju, zdravljem, zadovoljstvom…
Prenijele su se one u još jednu godinu s novom vjerom da će nas poput snijega zasipati svojim obiljem. Izgleda kao da one imaju neki sasvim svoj, poseban život izvan nas.

Dok smo ih izgovarali jesmo li bili svjesni koliko one ovise o nama, o našoj povezanosti s drugima i osjećajima koje stvaramo i koliko naše zdravlje u stvarnosti oslikava naše odnose?

Za Božić

S mirom u srcu i glazbom u duši, slavimo Božić!

Kontrolirani bijeg

put do Gospe od Prizidnice

˜

˜

˜

˜

˜

Smanjite stres, mislite pozitivno, opustite se, dišite…

˜

˜

Volim to čuti.

˜

˜

No, nakon radnog tjedna osjećam stres, mislim negativno, ne mogu se opustiti i brzo dišem. Drži me ljutnja s dominacijom nemoći. Znam, vrlo nezdrava kombinacija.

Djeca i mediji

proljetne kapi

˜

Proljetna kiša nije kao druge,
Proljetna kiša rastapa tuge.
Velike, svijetle, neshvatljive umu,
Radosti ima u njenome šumu.

Cesarić

˜

Jesen je. I kiše jesenske.
Otkuda onda kiše proljetne? Što one imaju s djecom, a što s medijima? Ništa i svašta, ovisno o asocijacijama koje imate.

Ja sam se Cesarićeve proljetne pjesme sjetila čitajući članke o utjecaju medija na razvoj jezičnih sposobnosti djece. Pjesma je bila samo uvod u sjećanje i razmišljanje o vremenu kada sam svojoj djeci, zagledanoj u kišu s mirisom proljeća, recitirala ovu pjesmu. Bili su mali, nisu razumjeli riječi, ali to i nije bilo važno. Bio je važan doživljaj, bilo je važno čuđenje, bio je važan odnos.

Imaju li roditelji danas vremena za recitiranje, čitanje ili jednostavno pričanje? Jesu li svjesni što se događa kada njihov glas i govor sve više zamjenjuju suvremeni mediji?

Dobre majke različitih svjetova

Illustration by Warwick Goble to Good Luck befriend thee by John Milton

 ˜

And sweetly singing

round about thy bed,

Strew all their blessings

on thy sleeping head.

˜

˜

˜

˜

Zamislite novorođenče u kolijevci oko koje su se umjesto dobrih vila, okupile dobre majke iz različitih dijelova svijeta i kultura: modernih, bogatih, razvijenih i onih nerazvijenih, siromašnih, tradicionalnih.
Kada bi nam one  pokazale kako njeguju dijete u prvim, najvažnijim mjesecima njegova života, kako bi to izgledalo? Bi li sve dobre majke postupale slično? U čemu bi se razlikovale i zašto?

Zašto bi se jedne nadvile nad kolijevkom, nježno šaputale, pričale ili pokazivale zanimljivu igračku trudeći se izmamiti osmijeh i veseleći se što ih novorođenče otvorenih očiju znatiželjno promatra?
Zašto bi druge brzo uzele novorođenče iz kolijevke, pokazujući prvima kako to nije zabranjeno i kako im je nezamislivo puštanje djeteta da bespomoćno leži, a zatim ga privile na prsi u nosiljci od marame i nastavile ga nositi i ljuljati, hraniti i uspavljivati bez ritma od tri sata i posebnih rituala?

Da, zašto? Kojoj školi roditeljstva pripadaju prve, a kojoj druge? Jesu li i jedne i druge dobre majke?

Ljetno utočište

moje utočište

Uroni cijelim svojim bićem u prozirnost morskog plavetnila. Sažmi svijest na taj djelić prostora i vremena. Osjeti lakoću tijela i svakog pokreta u slobodi koja ti je ponuđena. Pusti da te kapljice oplahuju  svježinom svojih dodira.

Budi u tišini, ne traži, ne pitaj, tek osluhni  jeku misli svojih što pronašle su mir u zaštićenom svijetu. Svijetu voljom izabranom da bi  uvijek donosio  istu obnavljajuću snagu potrebnu za hod izvan njega.

Prepoznaj čistu ljepotu koja te okružuje, udahni je i prepusti joj se sa zahvalnošću  jer  utočište je to privilegiranih.

U svijetu iluzije

de Chirico - Mystery and Melancholy of a Street

Bilo je krhotina?
Nemoj ih vući sa sobom naokolo!
Jer će te iz dana u dan ranjavati
i na kraju više nećeš moći živjeti.
Phil Bosmans

˜

˜

˜

˜

˜

Što je iluzija? Prava stvarnost dok slučajno ne razgrnemo veo.
Prepoznaju li osjećaji razliku ili je samo ponekad, u trenutku naslućuju?  I što je onda stvarnost – možda iluzija?
Vrijedi li preispitivati?
Možda samo treba strpljivo saslušati unutarnji glas i čuti  njegov odgovor. Možda će on biti onaj pravi jer ga nije briga za nadmudrivanje stvarnosti i iluzije.

Stari Grad

Tvrdalj (16.st.)

Barzo se staraju sva dobra činjen’ja
    Ako ne imaju česta ponovljen’ja.

Petar Hektorović

˜

˜

Podne je.  Vrući lipanjski dan, izdvojen i na brzinu zaustavljen u pokušaju da se uhvate slike hvarskoga Staroga Grada.

U sjeni  Tvrdalja, dvorca pjesnika Petra Hektorovića vrijedi neko drugo vrijeme, sporije, tiše i ugodnije.

Iz kamena zvone

Zaustaviti se ili produžiti?
Zašto bi odjednom bili važni cvjetovi na golom kamenu? Zar ne treba ići dalje i doći do odredišta? Vrijeme brzo prolazi, vrućina biva sve neugodnija, dah sve teži.
A zvončići promatraju.
Rascvjetano plavi, jutarnjom svježinom zaogrnuti, probuđeni i nježni, kao čarolijom preobražavaju hladni kamen.
Igraju svoju igru života. Bojaju ga slikarskom maštom, obuzimaju  vedrinom, prijateljski se uz njega toplinom priljubljuju, zahvalni na sigurnom utočištu koje dobivaju.  Oni mu daju neobičnu ljepotu, on njima snagu.

Jedan zaustavljeni trenutak sa zvončićima obnovio je i nahranio mnoge nježne osjećaje koji dodaju smisao jednom običnom danu.
Ponekad se dogodi da ga preobraze kao što preobraze kamen i sve oko nas postaje ljepše.

Omiš- tvrđava Starigrad 14/15.st.

Cilj je dosegnut, dah se umirio, a vrijeme nije isteklo.

Zato, treba li se pitati: “Zaustaviti se ili produžiti?”

Napa – dolina vinograda i dobrih vina

Castello di Amorosa

Pogled na srednjovjekovni dvorac okružen maslinama i vinogradima, u svijest neodoljivo priziva slike sunčane Toscane. Možda je to bila nostalgična potreba sretno povezana s američkom čežnjom za europskom poviješću, kojom je četvrta generacija vinara talijanske obitelji Sattui odlučila prije 15 godina izgraditi dvorac-vinariju i smjestiti ga u dolinu na drugom kraju svijeta.

zelena dolina

balonom u razgledavanje

Napa Valley – danas je svjetski poznata dolina vinograda, smještena sjeverno od San Francisca, koja poput Toscane, s kojom je  rado uspoređuju, ima svoju umjetnost.

U tom bogatom prostoru u kojem i ime  Napa (ime rijeke, grada i doline), prema indijanskom, znači “obilje” , umjetnost je vino, a vino umjetnost pa se svi razgovori vode o vinu i uz vino, bez obzira slušate li o povijesti kraja, razgledavate jednu od 400-tinjak vinarija ili kušate vino dvojeći se koje biste kupili.

Nekim vinarima dovoljno je samo ime da vas privuku, drugi vas pozivaju da se iz balona divite ljepoti doline, dok vam treći uz vino nude razgledavanje dvorca.

Roditelji i ocjene

Svaka je ocjena za učenika,
ali ne i za roditelja.
učenica 5.razreda

Sramežljivo viri i čeka.

Koje pitanje roditelji najčešće postavljaju djeci kada se vrate iz škole?
Najvjerojatnije: “Što je bilo u školi?”
Ima li išta loše u tom pitanju? Nema zaista ništa. Osobito ako roditelji pri tome žele saznati kako se dijete osjećalo u školi, što je naučilo, čemu se obradovalo, je li se umorilo, s kime se igralo ili što mu je bilo teško.
No, je li to baš tako?

Na početku školovanja djeca još imaju iluziju da roditelji razmišljaju o  mnogim važnim stvarima koje se događaju u školi, no vrlo brzo shvate da roditelje ipak najviše zanima njihov uspjeh. Tako pitanje:  “Što je bilo u školi?” ima zapravo značenje pitanja: “Je li te nešto pitalo?”

Ako je odgovor: “Da, dobilo/la sam 5.” roditelj pohvali i kaže: “Bravo, uvijek pokušaj dobiti 5!”  ako kaže: “Dobilo/la sam 4.” roditelj kaže: “Drugi put se malo više potrudi!, a ako kojim slučajem kaže da je dobio /la 3, “Roditelji se  ljute ili sa mnom ne razgovaraju.”  (Sve citirane izjave kazali su učenici 3. razreda osnovne škole.)

Trag jedne samoće

Biokovo

Krikom u svijet iznesi samoću bića njegova što stoji u tišini. Učini da ga susretnu i obujme misli onih koji razumiju što znači praznina, kad punina im je znana bila; šutnja, kad riječi snažne govorile su;  hladnoća, kad toplinom zaogrtali su se.

Utjehu neka mu pruže i snagu utisnu u  ranjena sjećanja njegova, pa mu je vrate da s proljećem smisao ponovo pronađe.

Pogled kroz prozor

Crkva sv. Roka- Bast

Jedan prozor i jedan neobičan, davno ugrađen pogled. U neprekinutoj liniji, pruža se iz vanjskog svijeta u unutrašnjost pa iz unutrašnjosti u vanjski svijet, zatvarajući krug. Jednostavno i skladno.

Zar to nije simboličan krug svih naših pogleda?

Kada u pogledu drugoga tražimo odraz našeg unutarnjeg svijeta, tražimo li jeku naše radosti, čežnje, znatiželje, mašte, snenosti…? Tražimo li pogled koji se susreće u drhtaju života, pogled koji osvaja naše  prostore i povezuje nas?
Kada tražimo sobu s pogledom,  tražimo li zapravo, da je željena ljepota vanjskog svijeta ispuni i da poput udaha uđe u nas same?

Zar se u pogledima ne povezujemo i rastajemo s drugima, prirodom, prostorom..?
Nisu li nam možda zato, pogledi tako važni?

Odgovor na putu

Visoko iznad Brela

U zimskom jutru koji je s podnevom donio boje proljeća, koracima slijedim jedan davni put. Put s mora u planinu.

na putu u Biokovo

Moj dah naviknut na moderne, ravne putove, brzo se ubrzava i sumnjivo u sebi propituje hoće li doći do cilja. Srećom, u sebi nalazi odgovor, kako uopće nije bitno jer napor je sasvim zdrav, okrjepljujući, ispunjen  smislom.

među borovima i stijenama

Osjećam korake koji jedan ispred drugoga, jedan pored drugoga, stvaraju jednostavne, čiste misli. U zelenilu borova ili u sivom kamenu nalaze odmor. Ovdje i sada, sasvim dovoljno, sasvim prihvatljivo.

Sve do cilja, označenog suncem gdje su neke davne ruke, visoko iznad mora, crkvicu skladno posložile i molitvu izmolile,

prije 500 godina u čast

svetom Nikoli, zaštitniku putnika.

da bih u tišini svoga puta, puta zrelosti, u svijetu bliskom i poznatom ponovo razumjela riječi:

Uvijek se nadamo da netko drugi ima odgovor.
Neko će drugo mjesto biti bolje
neko drugo vrijeme dat će sretnija rješenja.
Ali ovo je to.

Nitko drugi nema odgovore.
Nijedno drugo mjesto neće biti sretnije
i sve se već odigralo.

U središtu vlastita bića ti imaš odgovor:
ti znaš tko si i znaš što želiš.
Lao Tse “Knjiga o putu i njegovoj vrlini”

San Francisco – tragovi pogleda

For those who come to San Francisco
Be sure to wear some flowers in their hair
If you come to San Francisco
Summertime will be a love-in there.
Scott McKenzie “San Francisco”

Avantura vožnje ulicama San Francisca.

Kada mi se za to pruži prilika, volim uživati u dinamičnim gradovima koji prijatno bučno pronose život svojim ulicama. Njihova me buka ne umara, njihovo mi mnoštvo ne smeta. U njima mi koraci ne posustaju  jer duh pogledom otkriva uvijek nove izazove.

Bilo je ljeto, bila je glazba, bila je ugodna svježina oceana u zraku, bio je San Francisco. Mladenački živ, duhom bogat, životom ispunjen.

Grad u kojem, gotovo u jednom danu, možete kupiti lijepe porculanske zdjelice od stare Kineskinje koja ne govori engleski i vjerojatno nikad nije izašla iz svoje četvrti, možete popiti sjajan cappuccino u talijanskom kafiću s fotografijama Rima i izmijeniti nekoliko rečenica na talijanskom,  možete umiriti pogled u  jasnim linijama japanskog  Tea Gardena ili opustiti korake na sasvim američkoj, pacifičkoj plaži.

Očekivanja učitelja i postignuća učenika

Svjesno poučavamo ono što znamo.
Nesvjesno poučavamo ono što jesmo.
M.Bratanić

 

velebitski jaglaci

Očekivati sutra kišu ili sunce, u stvarnosti neće utjecati na to kakvo će biti vrijeme, ali očekivati da će učenik postizati dobre ili loše rezultate, može zaista utjecati na njegovo postignuće.

Primjer učenika koji je “procvjetao” zagrijan suncem, zahvaljujući novoj učiteljici s povjerenjem u njegove sposobnosti, dokazao mi je utemeljenost rezultata brojnih istraživanja. Ona nam poručuju kako u jednakim uvjetima, učenici prema kojima učitelji pokazuju pozitivna, ali realna očekivanja, imaju više šansi za uspjeh.

Što su učiteljska očekivanja?

Očekivanja učitelja u odnosu na  postignuća učenika, su u suštini, osobna predviđanja o učenikovim mogućnostima za postizanjem uspjeha. Temelje se na opažanju učenika i na poznavanju činjenica o njemu. Formiraju se prilično brzo početkom godine i u značajnoj su mjeri stabilna. U skladu s njima, učitelj nesvjesno oblikuje svoju komunikaciju  prema učeniku, pa njene karakteristike u kontinuitetu odnosa prema učeniku utječu i na njegova postignuća.