U blizini Splita.
˜
˜
Sasvim neočekivano, izdvojena čistoćom bjeline i svježine, privukla je moj pogled.
Učinilo mi se kao da se čudom našla u osušenom, zimom ostarjelom prostoru kojemu ne pripada.
Ipak, ne slučajno! Taj uspavani prostor dao joj je svoju nevidljivu snagu da označi početak, da nas podsjeti na priliku koja svake godine dolazi iznova, priliku obnavljanja.
Da, počelo je vrijeme buđenja, vrijeme preobraženja u kojemu hladnoće postaju toplije, a svjetlost jasnija.
Split s mojeg prozora - sasvim neprepoznatljiv
˜
Jutro me probudilo neobično ugodnim zvukom tišine u inače bučnom središtu grada. Sasvim neočekivano, s prozora mi je ponudilo jednostavnošću bjeline proljepšan zimski pogled. Pogled, iako već duže zaboravljen, u trenutku je pronašao sva bogatstva njegovih prošlih, radošću ispunjenih sjećanja.
Jutro svježeg snijega najdojmljivije je i najintenzivnije preobraženje poznatog prostora. Snagom prirode utišava buku žurbe, usporava odrasli život i vraća mu malo zaboravljene djetinje vedrine.
U niti tuge od fizičke boli koja mi okupira osjetila i kretnje svodi na uski prostor s pogledom na nedostižni vanjski svijet, ovo sniježno jutro utkalo je dah ljekovitosti ljepote i mira.
Što nam može ispričati slika jednog djeteta i njegove sobe? A tek slike brojne djece i njihovih soba ili “soba” iz različitih krajeva svijeta?
Sigurno sve ono što smo u stanju na njima vidjeti, iz njih iščitati ili se o njima pitati.
Dong (9) iz Kine. Sobu dijeli s roditeljima i sestrom.
Jasmine (4) iz SAD-a. Sobu "dijeli" s lentama s brojnih izbora ljepote.
Na ovu izvanrednu ideju, da odgovarajući na pitanje “Gdje spavaju djeca?”, napravi dokumentarno-edukativni foto esej o djeci širom svijeta došao je fotograf James Mollison. Naravno, kako to obično biva, prisjećanje na važnost koju je njegova soba imala za njegovo odrastanje bilo je ključno za rađanje ideje.
Oznake:djetinjstvo, fotografije, Gdje spavaju djeca, James Mollison
Wake When some vile thing is near, by Warwick Goble
˜
˜
˜
˜
˜
Godina 2012.
Još jedan početak ili nastavak, ovisno o tome što priželjkujemo.
Sasvim poznato obilježen čestitanjima s puno želja za radošću, ljubavlju, zdravljem, zadovoljstvom…
Prenijele su se one u još jednu godinu s novom vjerom da će nas poput snijega zasipati svojim obiljem. Izgleda kao da one imaju neki sasvim svoj, poseban život izvan nas.
Dok smo ih izgovarali jesmo li bili svjesni koliko one ovise o nama, o našoj povezanosti s drugima i osjećajima koje stvaramo i koliko naše zdravlje u stvarnosti oslikava naše odnose?
Oznake:djeca, odgoj, Opća teorija ljubavi, zdravlje
put do Gospe od Prizidnice
˜
˜
˜
˜
˜
Smanjite stres, mislite pozitivno, opustite se, dišite…
˜
˜
Volim to čuti.
˜
˜
No, nakon radnog tjedna osjećam stres, mislim negativno, ne mogu se opustiti i brzo dišem. Drži me ljutnja s dominacijom nemoći. Znam, vrlo nezdrava kombinacija. Continue reading
proljetne kapi
˜
Proljetna kiša nije kao druge,
Proljetna kiša rastapa tuge.
Velike, svijetle, neshvatljive umu,
Radosti ima u njenome šumu.
Cesarić
˜
Jesen je. I kiše jesenske.
Otkuda onda kiše proljetne? Što one imaju s djecom, a što s medijima? Ništa i svašta, ovisno o asocijacijama koje imate.
Ja sam se Cesarićeve proljetne pjesme sjetila čitajući članke o utjecaju medija na razvoj jezičnih sposobnosti djece. Pjesma je bila samo uvod u sjećanje i razmišljanje o vremenu kada sam svojoj djeci, zagledanoj u kišu s mirisom proljeća, recitirala ovu pjesmu. Bili su mali, nisu razumjeli riječi, ali to i nije bilo važno. Bio je važan doživljaj, bilo je važno čuđenje, bio je važan odnos.
Imaju li roditelji danas vremena za recitiranje, čitanje ili jednostavno pričanje? Jesu li svjesni što se događa kada njihov glas i govor sve više zamjenjuju suvremeni mediji?
Illustration by Warwick Goble to Good Luck befriend thee by John Milton
˜
And sweetly singing
round about thy bed,
Strew all their blessings
on thy sleeping head.
˜
˜
˜
˜
Zamislite novorođenče u kolijevci oko koje su se umjesto dobrih vila, okupile dobre majke iz različitih dijelova svijeta i kultura: modernih, bogatih, razvijenih i onih nerazvijenih, siromašnih, tradicionalnih.
Kada bi nam one pokazale kako njeguju dijete u prvim, najvažnijim mjesecima njegova života, kako bi to izgledalo? Bi li sve dobre majke postupale slično? U čemu bi se razlikovale i zašto?
Zašto bi se jedne nadvile nad kolijevkom, nježno šaputale, pričale ili pokazivale zanimljivu igračku trudeći se izmamiti osmijeh i veseleći se što ih novorođenče otvorenih očiju znatiželjno promatra?
Zašto bi druge brzo uzele novorođenče iz kolijevke, pokazujući prvima kako to nije zabranjeno i kako im je nezamislivo puštanje djeteta da bespomoćno leži, a zatim ga privile na prsi u nosiljci od marame i nastavile ga nositi i ljuljati, hraniti i uspavljivati bez ritma od tri sata i posebnih rituala?
Da, zašto? Kojoj školi roditeljstva pripadaju prve, a kojoj druge? Jesu li i jedne i druge dobre majke?
Oznake:majke, razvoj djece
moje utočište
Uroni cijelim svojim bićem u prozirnost morskog plavetnila. Sažmi svijest na taj djelić prostora i vremena. Osjeti lakoću tijela i svakog pokreta u slobodi koja ti je ponuđena. Pusti da te kapljice oplahuju svježinom svojih dodira.
Budi u tišini, ne traži, ne pitaj, tek osluhni jeku misli svojih što pronašle su mir u zaštićenom svijetu. Svijetu voljom izabranom da bi uvijek donosio istu obnavljajuću snagu potrebnu za hod izvan njega.
Prepoznaj čistu ljepotu koja te okružuje, udahni je i prepusti joj se sa zahvalnošću jer utočište je to privilegiranih.
de Chirico - Mystery and Melancholy of a Street
Bilo je krhotina?
Nemoj ih vući sa sobom naokolo!
Jer će te iz dana u dan ranjavati
i na kraju više nećeš moći živjeti.
Phil Bosmans
˜
˜
˜
˜
˜
Što je iluzija? Prava stvarnost dok slučajno ne razgrnemo veo.
Prepoznaju li osjećaji razliku ili je samo ponekad, u trenutku naslućuju? I što je onda stvarnost – možda iluzija?
Vrijedi li preispitivati?
Možda samo treba strpljivo saslušati unutarnji glas i čuti njegov odgovor. Možda će on biti onaj pravi jer ga nije briga za nadmudrivanje stvarnosti i iluzije.
Misli prolaznika: